Nedavno sam iskoristio priliku i porazgovarao sa g. Helgom, majkom naše članice Melite.
Moja Melita je bila stvarno dobro djete, odlična djevojčica. U uvijek se još od malih nogu isticala svojm dobrotom i iskrenom željom da pomogne drugima. Sada sam se prisjetila, kako je u želji da pomogne drugima i sama često puta padala u nevolje. Naime, na selu blizu Kutine, od kuda su moji, mi bi često kao obitelj odlazili vikendom, a ponekad koristili i cijeli godišnji odmor u tom predivnom pitomom kraju.
Znam kako sam vješala veš i gledala susjedno dvorište. Vidjela sam tamo malog Antuna (vršnjaka moje Melite) kako skakuće po dvorištu. Promatrala sam ga kako pokušavajući tjerati kotač od bicikla sa nekom malo čvršćom granom, što mu nikako nije uspjevalo. Često bi taj kotač padao, a on bi se saginjao i uporno inzistirao na “disciplini” tog kotača. Najedanput se odnekud stvorio bijeli gusan, očito uzrujan svim tim akcijama od Antuna, i krenuo na Antuna. Situacija je bila napeta i gotovo bezizlazna za Antuna, kada se pojavila moja Melita i započela galamiti na gusana, da pusti Antuna na miru. Gusan se jedan trenutak zbunjen zaustavio, te okrenuo i krenuo prema Meliti raširenih krila uz glasno gakanje! Odjedanput se stvar izmjenila iz korjena i moja se Melita našla u situaciji, koje je spasila Antuna. Nisam znala što da činim. Uhvatila me panika, gledala sam kako Melita bježi ali je gusan gotovo sustiže. Iz mene se prolomio snažan glas, panike, straha i neizvjesnosti, toliko silan da se gusan u isti tren zaustavio. Spustio krila, zbunjen ukopao se na mjestu. Neočekujući ovakav ishod, odmah mi je laknulo, a sasvim sam se riješila panike i straha, kada sam vidjela Melitu sa ove strane ograde.
Da, bila je odriješita, jasnih ciljeva i spremna na sve kako bi ih ostvarila. Pod ovo sve, mislim na pozitivne stvari.
Osnovnu, srednju pa i fakultet je završila gotovo bez većih napora. Kroz sva ta vremena, ona i ja često smo razgovarale, razmjenivale iskusta, iako je u svemu bila bliža Branku, mom mužu a njezinom tati. A onda se u njezin život mazno i nježno zavukla ljubav. Na poslu je upoznala Igora, dečka iz dobre obitelji. Hodali su dvij, tri godine, i često dolazili kod nas na ručak. Iako je bio fino odgojen, ugodan i obrazovan, ja sam svaki naš susret bila sve sigurnija kako njih dvoje nisu jedno za drugo.razgovarala sam o tome i sa Brankom, što se i on složio. Pa, daj porazgovaraj sanjom, tebe bu poslušala – govorila sam Branku. A, kaj da se ja tu mešam. Da joj kažem da ga ostavi? Jesi ti normalna? Pa naljutila bi se na mane za cijeli život. U ostalom sa kojim pravom!?
Bila sam sve tužnija. nekeko sam ja pokušavala porazgovarati sa Melitom. No, kada je osjetila temu koju pokušavam nametnuti, odmah bi me na svoj vrckav način udaljila i prebacila temu na neke (meni) manje važćne stvari.
Bilo, kak’ god bilo, ali Igor nije bil par mojoj Meliti. Ma, bil je on lepi visoki, “šlang” , imal je lijepi osmjeh. No, ono kaj je bilo najvažnije, nije imal karizmu, niti moć “nositi” breme života. Sve odluke je morala donositi Melita, pa čak i datum njihovog vjenčanje. E, da to vjenčanje je priča za sebe, ali neću sada o tome.
I tak, napravili su oni svadbu i započeli živjeti u stanu od Igorove bake u Palmatićevoj. Prošla je gotovo godina, kada je naša Tea ugledala ovaj svijet. Svi smo je dočekali sa veseljem i tajnom željom, da što skorije dobije i bracu.
kako su dani, pa i mjeseci prolazili, naša se Melita osjećala sve umornija, usamljnija, a pomalo i razočarana. Ne Igor nije pio, nije ostajao sa dečkima posle posla, nije gledal utakmice i ispijal flaše piva. On je uvjek bil doma uz Melitu,nudeći se da i on nešto uradi.. No, Melita bi mu uvijek govorila – dok ja tebi to objasnim, to već mogu uraditi sama.
kada bi posjetili Melitu i Teu, primjećivala sam kako je Melita sve iscrpljenija, bezvoljnija i da polako gubi volju za takvim načinom života. Branku i meni je ostalo samo da promatramo, što će se od svega toga dogoditi.
Nakon nekoliko mjeseci u vrijeme naše posjete, Meliti mi je , gledajući me ravno u oči, rekla: Mama, ja ću se rastati. Ja sa Igorom više ne mogu!
Iako sam to očekivala, ali ovog trena kada je to Melita izgovorila, ostala sam zatečene, bez riječi. Sve mi se začas, cijeli”film” prevrtilo u glavi. Znam kako sam svojim gestiklulacija,govorom tijela davala joj do znanja da ima moju podršku, ali riječi nisu izlazile iz mojih usta.
Već slijedećeg tjedna Melita mi je javila, kako Igor pristaje na rastavu i kako će se taj isti tjedan preseliti k nama u stan. A, kaj smo mogli. Znate onu staru – gdje čeljd nisu bjesna ni kuća nije tjesna!
Naše su se “cure” doselile kod nas. Svojim dolaskom odškrinula su nam vrata još jedne strane ljepote života. Moj Branko, iako je u “manjini” među ženama – jedino mu ja furt nekaj prigovaram – kupa se u ljubavi od svoje Tee, Melite ali ponekad i od mene (šalim se!).
Moram priznati kako se Melita odlično snašla, naravno tu i mi pomažemo. Naime vratila se posle -porodiljinog- u istu firmu na posao. Igor je dao otkaz. Naime, Igorov je tata nakaj u HDZ -u pa mu je našel bolje plaćeni posel u nekoj drugoj firmi. Kak mi Melita kaže, njih dvoje se se čujeju sa vremena na vreme. I da, Igor je stvarno odlična osoba, redovito plaća “alimentaciju” ali i uz to kupi ponekad nekaj – kaj mu Meliti veli, da kupi!
Eto, moram priznati kako Melita odlično pliva kroz sve svoje životne izazove. Moćna je i živi život punim plućima. Neki dan sam joj rekla, da počne polako brinuti i o sebi, jer nebu cijeli životni vijek samohrana majka! Tea bu fala Bogu narasla, kaj buš ti i dalje sama?
Samo me pogledala! Mislim si, valjda zna kaj dela!?
Čujem da je i kod vas u toj vašoj udrugi član i da je vrlo aktivna i da je ljudi voliju. Nek, nek..možda tamo susretne nekoga da ne bude sama … Samoća je nakaj naj gore. Čujem da su se tam kod vas mnoge žena ali i muški pomogli i pomažeju kada su ostali sami sa svojom decom.Baš mi je drago da ste tu i da ima još takvih ljudi kaj pomažeju ljudima kojima je pomoć potrebna.
