Marta je živjela u svijetu koji se činio savršenim – bogatom, sretnom i bezbrižnom. Međutim, iza svih blještavih fasada krio se mračan svijet pun laži, prevare i previranja. U ovom razgovoru, upoznat ćemo se s nevjerojatnom pričom Marte, koja će nas provesti kroz sve njene izazove i borbe u potrazi za istinom, pravdom i ljubavi. Bez imalo uljepšavanja, otkrit ćemo što se zapravo krije iza savršenog života i kako je Marta uspjela pronaći svoju snagu i hrabrost da se suoči s teškim i izazovnim situacijama te istinama. Slijedi nas u ovoj fascinantnoj priči koja će te potaknuti na razmišljanje i možda promijeniti tvoj pogled na svijet oko tebe.
Biti samohrana majka u bilo kojoj životnoj dobi može biti izazovan zadatak, no biti starija samohrana majka od 56 godina s financijskom stabilnošću, menadžerskom pozicijom i dvoje djece, predstavlja poseban izazov. Kada sam se našla u toj situaciji, činilo se kao da se svijet srušio na mene. No, umjesto da odustanem, čvrsto sam odlučila prihvatiti sve te izazove i suočiti se s njima. Kroz ovu moju životnu priču – koja ćemo potpuno razgolitit – želja mi je podijeliti svoje emocije i iskustvo, koja će možda inspirirati i druge žene (samohrane majke ili očeve) koje se nalaze u sličnoj situaciji, da ne posustaju već sa pronađu snagu za dalje.
Kada sam saznala da sam trudna sa svojim prvorođenim sinom, bila sam u ranim dvadesetim godinama, a moj muž Boris i ja smo bili mladi i zaljubljeni. Ubrzo nakon toga, dobili smo drugog sina a nakon par godina i moju princezu Anu – život nam se učinio savršenim. Ali, kao što često kažu, život ima svoje planove za nas i moj život se potpuno promijenio kada me je moj muž ostavio i otišao kod druge žene.
Bila sam slomljena i izgubljena, ali sam znala da moram biti jaka zbog svoje djece. Postala sam samohrana majka u svojim ranim tridesetim godinama, s dvoje muške djece, kćerkom i karijerom koju sam morala održavati kako bih osigurala njihovu budućnost. To je bilo teško, ali sam se borila i uspjela.
Međutim, moja najveća životna borba tek je trebala doći. Kada je moja kćerka navršila svega 16 godina, poginula je u strašnoj auto nesreći. Kada sam prvi put čula da je Ana smrtno stradala na zebri na putu do škole, nisam mogla ni zamisliti da je to istina. Moja prva reakcija bila je kako to mora biti neka pogreška, da su se možda zabunile. Ali kako sam polako prihvatila tu bolnu istinu, shvatila sam da je to zaista bio kraj za Anu. Nije bilo povratka, nije bilo nade da će se probuditi iz tog ružnog sna. Taj trenutak je bio teži nego kada me Boris ostavio bez objašnjenja i otišao drugoj ženi.Bio je to najgori dan u mom životu. Moja djevojčica, moja mala princeza, koja je bila svjetlo mog života, više nije bila sa mnom. Nisam znao kako ću nastaviti dalje, ali sam morao biti jak zbog svoja dva sina Luke i Frana.
Moj stariji sin Luka tada je bio tinejdžer i počeo je pokazivati znakove problema sa drogom. Bio je izgubljen i povrijeđen nakon gubitka svoje sestre, a ja nisam bila u stanju da mu pružim svu pažnju i podršku koja mu je bila potrebna. Kao rezultat toga, završio je u zajednici za oporavak od droge. Bila sam slomljena, ali sam se nadala da će mu to pomoći da se izvuče iz te situacije.
Nakon nekoliko mjeseci u komuni, Luka se vratio kući i tvrrdeči kako se više ne drogira. Ali, kao majka, nisam mogla biti sigurna da je to istina ili ne. Osjećala sam se kao da sam na tankom ledu, pokušavajući održati obitelj skupa i istovremeno brinuti o svojoj poslovnoj karijeri.
Kroz sve što sam prolazila, shvatila sam kako nema ništa važnije od vremena koje posvetimo sebi. No, u žurbi kroz zaista zahtjevne životne izazove, nisam imala luksuz da se zaustavim i opustim u trenucima samoće. Bila sam zarobljena u svojoj usamljenosti, brigama i umoru, bez ikoga s kim bih podijelila svoje misli, brige i životne izazove. Svjesna kako nikako ne želim ostati sama, odlučila sam pronaći nekoga tko će mi biti oslonac i s kim ću moći podijeliti svoju svakodnevicu. Jer, dok djeca odrastaju i život prolazi, nije važno koliko ljudi imaš oko sebe, već koliko si zaista povezana s njima.
Ali, kao starija samohrana majka, bilo mi je teško susresti nekoga. Nisam imala puno vremena za izlaske i druženje, a i kada bih imala, bila sam previše umorna da bih se upustila u bilo kakvu vezu. Ali, nisam se predavala. Odlučila sam kako moram biti sretna i kako zaslužujem ljubav i podršku kao i svi drugi ljudi.
Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja, napokon sam upoznala nekoga s kim sam se osjećala povezano i koji je razumio moju situaciju. Nije bilo lako uspostaviti novu vezu u ovom razdoblju svog života, ali sam shvatila kako je ljubav nešto što ne poznaje godine ili situacije.
Danas sam sretna u svojoj vezi, imam divnog partnera Niku, koji me podržava i voli, i konačno imam nekoga s kim mogu podijeliti sve svoje brige i probleme. Ali, najvažnije od svega, moja djeca su sretna i zdrava, a to je ono što je najvažnije u mom životu.
Kao starija samohrana majka, naučila sam da je život pun izazova, ali i da nikada ne treba odustati. Uvijek postoji svjetlo na kraju tunela, a ja sam dokaz da se nakon svake oluje može pronaći sunčano nebo. Život moje djece je i dalje njihov život, a ja sam naučila da je moj život također važan i da zaslužujem sreću i ljubav.
