Koliko si puta uhvatio/la sebe kako ponavljaš isto pitanje djetetu, a ono te gleda kao da mu pričaš kvantnu fiziku? Ili si ujutro, dok ste kasnili u školu, pokušavao/la ne izgubiti živce dok je tvoje dijete raspravljalo o tome koje su čarape „prave“ za taj dan? Da, strpljenje. Ono što misliš da imaš – dok ne shvatiš da si ga već odavno potrošio/la na poslovne sastanke, prometne gužve i beskrajne poruke na WhatsAppu.
Ali evo tajne: strpljenje nije urođena supermoć, nego vještina. I dobra vijest? Možeš je naučiti, usavršiti i koristiti kao tajno oružje u roditeljstvu, poslu i životu. Samohrani roditelji znaju da bez strpljenja – i emocionalne stabilnosti – nema uspješne karijere, kvalitetnog odnosa s djecom, a ni onog dugo priželjkivanog trenutka mira uz dobru knjigu i čašu vina.
1. Uspori da bi bio/la brži/brža
Zvuči paradoksalno? Pogledaj Ivana iz Rijeke. Menadžer u internacionalnoj tvrtki, samohrani otac osmogodišnje Sare, svakodnevno je žonglirao između sastanaka, školskih obveza i treninga. Stalno je bio u žurbi – dok nije shvatio da upravo to stvara kaos.
Nakon što se pridružio Udruzi Rotor, kroz razgovore i iskustva drugih roditelja, uveo je pravilo „pet sekundi“. Prije nego što odgovori na dječje pitanje, prije nego što reagira na poslovni mail, prije nego što krene u raspravu – zastane pet sekundi. Rezultat? Manje stresa, više kontrole i bolja komunikacija s kćeri. Usporio je, ali je odjednom postao učinkovitiji – i kod kuće i na poslu.
2. Prepoznaj kada su to zaista „veliki problemi“
Tanja iz Zagreba, odvjetnica i samohrana majka devetogodišnjeg Karla, imala je naviku gubiti strpljenje na sitnice – proliveni sok, zaboravljeni ruksak, cipele na krivom mjestu. No, jedno druženje u Udruzi Rotor promijenilo je njezinu perspektivu.
„Pitao me kolega iz Udruge – hoće li itko pamtiti te čarape za deset godina? Hoće li moj sin biti sretniji jer sam vikala na njega zbog prolivenog mlijeka?“ I tada je shvatila – energija se troši na ono što izabereš. Danas Karlo možda i dalje zaboravlja ruksak, ali Tanja ne troši strpljenje na nebitno. I gle čuda – kad je ona smirenija, i Karlo je pažljiviji.
3. Pronađi ljude koji razumiju
Strpljenje se ne puni samo od sebe. Treba ti podrška, razmjena iskustava i ljudi koji su prošli isto što i ti. Nije slučajno da samohrani roditelji koji su dio Udruge Rotor kažu da se osjećaju smirenije, organiziranije i povezanije – jer znaju da nisu sami.
Samohrano roditeljstvo nije lagano, ali ne moraš ga prolaziti sam/a. Zajedno možemo sve! Ako želiš otkriti kako i ti možeš balansirati između karijere, djece i osobnog mira – navrati do www.udruga-rotor.hr i saznaj više. Strpljenje možda nije beskonačno, ali s pravim ljudima – može trajati puno duže nego što misliš.
