Probudiš se subotom ujutro, sunce već veselo razigrava po prozoru, a ti si već umoran/umorna od samog pomisli što te sve čeka taj dan. Ali hej, čeka te i ona biciklijada koju su ti kolege s posla toliko hvalili. “Super prilika da upoznaš ljude!” – kažu oni. Ali tvoj mozak već vrišti: “Još jedan obavezni event?!” Koliko puta si se našao/la u toj dilemi: društveni događaj ili mir kod kuće s Netflixom i djecom? Ovdje nije riječ samo o biciklijadi. Riječ je o onim trenucima kad se pitaš: Trebam li se povezati s drugima koji prolaze isto što i ja, ili sam ipak bolje funkcioniram/a u svom kaotičnom svemiru?
Jedan samohrani tata, Ivan, odlučio je da se ipak pridruži toj famoznoj biciklijadi s Udrugom Rotor. Ali nije računao na to da će pola puta gurati bicikl jer je mali Marko, koji je tvrdio da može izdržati cijelu turu, odustao nakon trećeg kilometra. S druge strane, Ana, samohrana mama dvoje klinaca, odlučila je ostati doma i napokon organizirati savršeni piknik u dnevnoj sobi. Zvuči idilično? Pa, sve dok mali Luka nije odlučio napraviti “lavu” od čokoladnog sirupa preko tepiha. Opet.
Stvar je u tome, dragi moj/a, da si vjerojatno i ti u potrazi za tim savršenim balansiranjem između ludila društvenih događanja i prijeko potrebnog mira. I nije samo stvar u biciklijadi, zar ne? Koliko je vremena previše vremena s ljudima koji možda neće baš razumjeti tvoje borbe? A opet, kako odlučiti kad ti neka prilika može donijeti onaj trenutak olakšanja kojeg tražiš? Ono pitanje koje se provlači kroz sve ove događaje – jesu li oni vrijedni truda ili se jednostavno trebaš povući i sačuvati energiju?
A što misliš, koliko ti osobnog angažmana zahtjeva jedno druženje? Daj, priznaj, svi smo bili tamo gdje smo nakon eventa pomislili: “Pa ovo je bio totalni gubitak vremena…” Ali opet, možda je taj event upravo ono što ti treba za novi početak, neku inspiraciju ili barem dobar smijeh.
Razmislit ćemo o ovome u jednom od narednih blogova, zar ne? Do tada, pokušaj naći taj zlatni srednji put između solo uživancije i društvenog ludila.
Budi hrabar/na, ali i realan/na. Možda nećemo svi osvojiti svijet na biciklijadi, ali barem ćemo znati da smo probali.
Neka ti život bude avantura puna osmijeha i spontanih odluka.
Zvonko Budak, predsjednik Udruge Rotor
