Jesi li ikada čuo/la priču o Larinom mostu na Bundeku? Ona je puno više od obične gradske legende. To je priča o ljubavi koja se nije dala pokoriti ni hladnoći zime, ni strogim pravilima jednog davnog vremena. I dok stojiš na tom mostu, gledajući maglu koja se nadvija nad jezerom, nemoguće je ne zamisliti Larinu sudbinu i snagu ljubavi koja ju je odvela u legendu.
Lara je bila mlada djevojka, kći lugara Ivana, a Dragec, sin nadničara Štefa, njezina velika ljubav. U vremenu kad se emocije nisu lako pokazivale, njihova je ljubav bila prava oluja osjećaja. Jedne zime, dok je hladnoća stezala sve oko njih, Dragec je odlučio nabaviti drva kako bi ugrijao svoj dom. Znao je da će to biti opasno, ali nije mogao gledati svoju obitelj kako trpi hladnoću.
Lara mu je govorila: “Nemoj ići, Dragec, hladno je, smrznuto. Led može popustiti pod tvojim nogama.” Ali Dragec je bio uporan. Obečao joj je da će biti oprezan dok joj je mazio prekrasnu dugu kestenjastu kosu. Rastali su se te noći, a Dragec je otišao u potragu za drvetom.
Prošla je noć, jutro i još jedan dan, a Dragec se vratio s drvetom koje je trebalo ugrijati njegov dom. Bio je ponosan, ali kad je čuo da je Lara otišla za njim u šumu, a nije se vratila, srce mu je stalo. Potraga za Larom trajala je danima, ali od nje nije bilo ni traga ni glasa. Kažu da je Dragec do kraja svog života svakog dana odlazio na Bundek tražiti znakove svoje voljene.
Danas na Bundeku stoji Larin most, simbol ljubavi i nade. Kažu da se u jesenjim maglama s mosta mogu čuti tihi jecaji žene, a mnogi bacaju novčiće u jezero u znak sjećanja na Laru i njezinu ljubav.
Ako se ikad nađeš tamo, zastani, uzmi trenutak i osjeti snagu tog mjesta. Možda te preplavi čudna energija, podsjetnik da su ljubav i nada uvijek jači od svake prepreke.
Kad pročitaš ovaj blog, zastani, odmori i promisli da postaneš član Udruge Rotor. Jer, mi zajedno možemo sve!
Srdačan pozdrav, Zvonko Budak Predsjednik Udruge Rotor
