Kao samohrani roditelj, svaki dan je avantura. Nakon još jednog “preživljenog” dana, zavalila sam se na kauč s čajem u ruci i pomislila: Bravo ja!
A onda – hladan tuš. Skrolajući, vidim kolegicu s posla kako uživa na vikend izletu, u novoj jakni, s djecom na skijanju. Radimo isti posao, imamo istu plaću. Kako je to moguće?
Brzo sam shvatila: nije stvar u zaradi, nego u znanju koje nikad nisam stekla. Moja visoka naobrazba nije uključivala predmet “Pametno upravljanje novcem”.
Kolegica nije zarađivala više – samo je mudrije planirala. Ja sam trošila emotivno, ona strateški.

Tada sam sebi obećala: Naučit ću. Ne zbog luksuza, nego zbog mira.
Jer najveći luksuz koji si kao samohrani roditelj mogu priuštiti – je sigurnost i sloboda da kažem “da” stvarima koje nam donose sreću.
Nikad nije kasno biti učenik vlastitog života.
