Prije nekoliko dana sam porazgovarali sa Jelenom, dvadesetrogodišnjom majkom peterogodišnjeg sina Petra.
Dobar dan draga Jelena, drago mi je što smo se danas našli na kavi kako bi uz kavu popričali o tvojoj zanimljivoj životnoj priči. Razumijemem kako nije lako biti tako mlada i imati toliko odgovornosti. No, istovremeno vjerujem kakosi jaka i hrabra žena koja se suočava sa brojnim životnim izazovima, nakon svega – uz osmijeh na licu.
Molim te raci mi, naravno ako želiš – koliko imaš godina?
U siječnju sam navršila dvadesetitri. Djelujem vam mleđe ili starije?
Uh, žene! Mlađe, naravno.
Moram priznati kako sam iznimno znatiželjan , pa ću ti u ovom našem razgovoru postaviti podosta pitanja. Želio bih saznati više o tome kako si se odlučila na majčinstvo u onako ranoj dobi, kako si se nosila sa trudnoćom i porođajem, kao i kako si se prilagodila novom životu kao majka.
Također, zanima me kako si se nosila sa društvenim predrasudama i osudama zbog svoje mladosti i statusa samohrane majke. Siguran sam da si se susrela s mnogim izazovima i preprekama, ali vjerujem da si ih sve uspješno savladala i postala još jača i odlučnija u svom samohranom majčinstvu.
Želio bih čuti i tvoje planove za budućnost, kako vidiš svoj život i život svog sina u godinama koje dolaze.
Vjerujem kako će tvoja životna priča biti inspiracija mnogim mladim ženama koje se nalaze u sličnoj situaciji, a također će pokazati da ništa nije nemoguće kada se ima ljubav, hrabrost i podrška obitelji i prijatelja.
Hvala ti što si pristala podijeliti svoju priču sa mnom i nadam se da će naš razgovor biti iskren i inspirirativan za sve koji ga budu čitali.
Hvala vam na ovom predivnom uvodu ali i zaniljivim i raznovrsnim pitanjima.
Biti majka u bilo kojem dobu zahtijeva ogromnu odgovornost, a biti majka s osamnaest godina može biti posebno izazovno. Ako tome dodam nedostatak podrške oca djeteta i roditelja, situacija postaje još teža. Ali ipak, mnoge se mlade majke suočavaju s ovim izazovima i uspijevaju se izboriti s njima, dokazujući svoju odlučnost, čvrstinu i hrabrost.
Kada sam saznala da sam trudna, moj svijet se okrenuo naglavačke. Bila sam u šoku, jer nisam planirala imati dijete u tom trenutku svog života. No, unatoč tome, odlučila sam prihvatiti svoje dijete i boriti se za njega. No, tu je bilo još jedno iznenađenje koje me čekalo – otac djeteta, Ivan, odbacio me. Nije želio imati ništa s djetetom i rekao mi je da će se pobrinuti da ga se riješim. Osjećala sam se izdano i povrijeđeno, jer sam očekivala da će biti uz mene u tim teškim i izazovnim trenutcima.
Ali, na žalost – tu nije bio kraj mojim problemima. Kada sam svojim roditeljima rekla da sam trudna, oni su me također odbacili. Rekli su mi da sam ih osramotila i da nisam vrijedna njihove ljubavi i podrške. Njihova reakcija me je slomila i osjećala – ostavljeno i usamljeno – kao da sam sama na svijetu.
Kada je došlo vrijeme za pobačaj, shvatila sam da to ne mogu učiniti. Osjećala sam se kao da bi to bilo ubojstvo mog djeteta i nisam mogla podnijeti tu pomisao. Odlučila sam roditi dijete, pod cijenu kako ću biti sama u tom razdoblju.
Kada se moj sin Petar rodio, bila sam preplavljena silnim emocijama. Bila sam sretna što ga imam, ali istovremeno sam bila tužna jer nisam imala podršku ni od njegovog oca ni od mojih roditelja. No, Petar je bio moja snaga i motivacija da nastavim dalje.
Mnogi bi pomislili da sam u tom trenutku bila slomljena i da se nisam mogla nositi sa svim tim teretom. Ali ja sam odlučila kako se neću predati i kako ću se izboriti za svoju bebu. Odlučila sam kako ću biti najbolja majka koja mogu biti i da ću pružiti svom djetetu sve što je potrebno za sretno i ispunjeno djetinjstvo.
Bila sam odlučna u odluci da me nedostatak podrške ne slomi. Znala sam da ću se suočiti sa mnogim predrasudama i osudama, ali sam bila spreman izboriti se sa njima. Odlučila sam da će moje dijete biti moja snaga i motivacija u svemu što radim.
Nije bilo lako. Morala sam da balansiram između škole, posla i brige o bebi. Ali sam se naučila odlično organizirati, planirati unaprijed i ne obeshrabrivati se ako nešto ne pođe po planu. Bilo je teških trenutaka, ali sam se držala svoje odluke i nisam dopustila da me bilo što pokoleba.
Jedna od najvećih prepreka s kojom sam se suočila kao samohrana majka bila je financijska stabilnost. Morala sam se brinuti o svom djetetu i sebi, a novac je uvijek bio problem. Međutim, naučila sam upravljati racionalno i mudro s novcem i naučila kako živjeti skromno. Uvijek sam se trudila pronaći načine da zaradim dodatni novac, bilo kroz dodatne poslove ili prodaju ručno rađenih stvari.
Još jedna prepreka s kojom sam se suočila bila je mentalna i emocionalna podrška. Biti samohrana majka znači kako sve odluke moraš donositi sama i da se nosite sa svim izazovima sami. Često sam se osjećala nesigurno, usamljeno i izgubljeno. Ali sam shvatio da imam svoju bebu i da ona ovisi samo o meni To me je učinilo jačom i odlučnijom da se izborim sa svim izazovima. Također sam se priključila grupi za podršku samohranim majkama, što mi je mnogo pomoglo da se osjećam manje sama u svemu tome. U to vrijeme, na žalost nije postojala Udruga Rotor, da mi pomogne. Zato, čim sam čula od prijateljice Sandre, također samohrane majke, lijepe stvari koje govori o vama, odmah sam se pridružila Udrugi.
Nekada sam se osjećala kao da sam sama protiv svih. Ali sam shvatio da imam svoju bebu i da ona ovisi samo o meni To me je učinilo jačom i odlučnijom da se izborim sa svim izazovima.
Mjeseci su prolazili i borila sam se kao samohrana majka. Bilo je teško, ali Petar mi je davao snagu i smisao u životu. Kada je napokon došlo vrijeme da se otac djeteta upozna s Petrom, potajno sam se nadala kako će se stvari promijeniti. No, nije bilo tako. Ivan je odbio preuzeti odgovornost i priznati Petra kao svog sina.
Međutim, moji roditelji su se polako počeli mijenjati. Kada su vidjeli koliko sam se trudila i koliko volim svog sina, počeli su me prihvaćati i pružati mi podršku. Bilo je to teško vrijeme za nas, ali smo na kraju uspjeli popraviti naš odnos.
A, joj! Skoro sam zaboravila odgovoriti na vaše pitanje, kako vidim budućnost sa svojim sinom?
Kada razmišljam o svojoj budućnosti kao samohrana majka sa svojim sinom Petrom, imam mnogo planova i ambicija. Prvenstveno, želim da se moj sin osjeća sretno i voljeno, da ima sve što mu je potrebno za zdrav i sretan život. Želim mu pružiti najbolje obrazovanje i omogućim mu da ostvarim svoje snove i ciljeve. Kao majka, želim da budem uz njega u svakom trenutku, da ga podržavam i pomažem mu da se razvija kao kvalitetna osoba.
Također, imam želju profesionalnog usavršavanja i napredka u karijeri kako bih mogla osigurati bolju budućnost za nas oboje. Želim biti primjer svom sinu i pokazati mu kako se može postići sve što se želi uz puno rada i truda.
U budućnosti planiram preseliti seu veći stan ili kuću kako bi moj sin imao više prostora za igru i učenje. Također, želim zajedno putovati svijetom kako bih mu pokazala različite kulture i načine života. Vjerujem da će to biti dragocjeno iskustvo za njega i da će mu pomoći da razvije otvoren i tolerantan stav prema svijetu.
Kao samohrana majka, znam da će biti izazova u budućnosti, ali vjerujem kako ćemo ih zajedno ostvariti. Želim da moj sin odrasta sa kako smo nas dvoje tim koji može da savlada bilo koji izazov. Želim da ga naučim kako je snaga i hrabrost u našij nutrini i kako se nikada ne treba predavati, bez obzira na bilokakve izazove..
Kada se pogledam svoj život očima samohrane majke, vidim kako smo moj sin i ja imali mnogo uspona i padova, ali smo uvijek bili jedno za drugo. Kao majku me potiče ustrajnost na ostvarenju naših zajedničkih ciljeva.
Uz svu ljubav i podršku koju dobivam od svog Petra, znam kako će naša budućnost biti svjetla i ispunjena brojnim mogućnostmai. Jedva čekam da vidim što nam donosi budućnost i da zajedno gradimo našu sreću i uspjeh. Jer, sa svojim sinom Petrom uz sebe, ne postoji ništa što zajedno ne možemo ostvariti.
Sada, Petar ima pet godina i moj život se potpuno promijenio. Iako sam prošla kroz teške trenutke, danas sam ponosna majka koja voli i brine za svog sina. Njegovo rođenje mi je donijelo najveću sreću i ispunjenje u životu, a naučila sam se boriti za ono što je najvažnije. Danas sam zahvalna na svakom izazovu koji sam prživjela, jer me je to učinilo jačom i hrabrijom osobom. Petar je moje najveće blago i sreća, a ja sam naučila kako prava ljubav dolazi u različitim oblicima.
