Priznaj, bilo bi lijepo kad bi tijelo moglo funkcionirati kao tvoj auto, zar ne? Da samo odeš do servisa, promijeniš ulje, zategneš par vijaka, a ono te dalje vozi glatko kao Urugu Rotor po autocesti. Ali, ne ide to baš tako. Stvarnost je, dragi moj prijatelju ili prijateljice, mrvicu kompliciranija. Tijelo se mijenja s godinama, i to ne pita smije li. Neki se brane humorom, drugi fitnesom, treći kombinacijom svega i nečeg između. No, svi mi – samohrani roditelji u četrdesetima – dijelimo tu borbu.
Sjećaš se onih dana kad si mogao/la provesti cijelu noć budan/a, a ujutro izgledati svježe kao proljetni cvijet? Sad su tu neke druge priče. Dva sata sna jer ti je jedno dijete imalo noćnu moru, a drugo iznenada odlučilo da je jutro u tri ujutro idealno vrijeme za doručak? Da, tijelo to osjeti. I onaj famozni trenutak kad pogledaš u ogledalo i pomisliš: “Gdje su nestale sve one stvari na koje sam bio/bila ponosan/na?!” Ili, ako si samohrani otac, možda si primijetio da se kosa povlači brže nego tvoji e-mailovi u inboxu.
A znaš što je najgore? Mijenjaju se i oni dijelovi tijela za koje nisi ni znao/la da postoje! I kad ti netko kaže: “Ah, to je samo s godinama,” želiš ga posjesti i reći: “Stvarno? Nisam imao/la pojma! Hvala na prosvjetljenju!”
Ali hej, ne mora sve biti tako crno. Možda je vrijeme da te promjene prihvatiš kao dio života, kao znak da si još uvijek tu, boriš se, trčiš maraton samohranog roditeljstva i radiš to najbolje što možeš. Neki kažu da je starenje privilegija, i možda je vrijeme da se složimo s njima. Što misliš?
Imaš li već neki trik kako da te promjene učiniš svojim prijateljima? Ako ne, ne brini. Ne moramo sve znati odmah. Možda se jednostavno radi o prilagodbi – poput onih sitnih modifikacija koje napravimo na autu prije duge vožnje. Zašto ne bismo na tijelo gledali na sličan način?
Razgovarajmo o tome. Kako se nosiš s promjenama? Imaš li neku strategiju za zadržavanje kondicije, ili si onaj tip roditelja koji odvoji nekoliko minuta dnevno samo za sebe, za svoje misli, za udah-dva prije nego te djeca povuku nazad u svakodnevni kaos?
Jednom ćemo detaljno razgovarati o tome koliko je važno zadržati taj mali kutak samo za sebe, ali za sada, ostavimo te s tom misli.
I na kraju, neka ti ova misao bude poticaj za dan pred tobom: “Prihvati promjene kao što prihvaćaš izazove – s osmijehom, humorom i hrabrošću.” Jer, na kraju krajeva, tko bolje zna preživjeti oluju života nego ti?
Tvoj, Zvonko Budak
Predsjednik Udruge Rotor
