Dakle, tu si. Opet u onoj večernjoj dilemi. Jesi li ti njihov najbolji prijatelj ili samo onaj tko nabavlja grickalice i čisti nerede? Pitaš se, kao i svi mi samohrani roditelji, kako balansirati tu tanku liniju između roditeljske odgovornosti i prijateljskog odnosa. Jer, realno, tko te bolje može razumjeti nego netko tko se budi u 6 ujutro da završi poslovni mail dok ti dijete u međuvremenu pokušava objasniti zašto je „bitno“ da baš sad krenete slagati LEGO kockice?
Vidiš, članovi Udruge Rotor očeva i samohranih majki prolaze istu bitku. Evo, uzmi primjer Matea, koji vodi uspješan IT startup, a istovremeno trči s jednog sastanka na drugi, usput pokušavajući složiti doručak koji nije samo instant juha (znam, i ti si barem jednom to probao). Ili Ana, marketinška stručnjakinja, koja balansira između kreativnih brainstorminga i pokušaja da s klincima složi tortu iz maštovite YouTube recepte – spoiler: ne ispadne uvijek kao na videu.
Sad se vjerojatno pitaš, kako uopće postati prijatelj svojoj djeci, a da ne ispadneš totalni frajer koji ignorira pravila? Istina je, nitko ti nije rekao da biti roditelj znači i da postaneš dio njihovog tima, ali i dalje si taj koji povuče ručnu kad previše zastrane. Da, izazovno je, a svi smo barem jednom pomislili: “Gdje je onaj trenutak kada oni prestanu biti djeca i počnu te razumjeti?”
Razmisli o tome. Neću ti reći da se odmah odlučiš, ali možeš li biti i prijatelj i roditelj u isto vrijeme? Možda ćemo to pokriti u jednom od sljedećih blogova – jer, realno, svi mi tražimo taj magični balans. A možda odgovor već znaš, negdje duboko u sebi, dok sjediš za stolom i razmišljaš o tome kako provesti vikend.
Usput, Udruga Rotor okuplja nas koji prolazimo iste izazove, jer, ako ništa drugo, barem nas razumije grupa koja zna kako je voziti dobar auto i pritom trčati s jednog sastanka na drugi, dok istovremeno pokušavaš djeci objasniti razliku između „bitnog“ i „nebitnog.“
Na kraju, ostaje ti pitanje: Kada si zadnji put sjeo s njima na pod i igrao bez da si gledao na sat? Razmisli o tome, nije hitno, ali nije ni nevažno.
Do sljedećeg puta, s osmijehom.
Zvonko Budak, predsjednik Udruge Rotor
