Kad priroda šuti, a srce govori

“Dok su drugi roditelji planirali vikend uz roštilj, ja sam pakirala rezervne gaće, dvije čokolade i – tonu strpljenja. Jer naš izlet u prirodu nije samo šetnja. To je pustolovina sa sinom koji ne broji korake, ne gleda kartu, ali vidi ono što ja zaboravim – čudo u svakom listu, smijeh u svakoj kapljici vode.

Moj sin Marko ima jedanaest godina i svijet doživljava drugačije. U njegovom svijetu nema žurbe, ni natjecanja. Nema ‘kako bi trebalo’ – ima samo ‘kako on osjeća’. Riječi mu ponekad ne dolaze lako, ali kad nešto kaže – zaustavi me. Kao kad je, gledajući drveće, upitao: ‘Mama, jel’ drvo sretno kad ga nitko ne dira?’ Nisam znala odgovor, ali sam znala da je pitanje važno.

Na putu prema Sljemenu zaustavljali smo se svakih sto metara. Ne zato što je umoran, nego zato što je zainteresiran. Puž na kamenu bio je otkriće. Miris borovine – razlog za pljesak. Kad smo stigli do potoka, skinuo je cipele bez riječi i uronio noge. ‘Ovo liječi tugu, mama. Osjećam veselje kroz nožne prste.’ Njegove rečenice znaju biti nespretne, ali pune srca.

A onda – škljoc! Cipele su mu skliznule nizvodno. Ja skačem, on viče: ‘Ajde mama, spasi me! Kao kad si spasila one palačinke od izgorjelosti!’ Smije se glasno, bez straha, bez brige. Njegov smijeh razbija tišinu šume.

Nisam ulovila cipele. Ali sam ulovila nešto vrednije. Kad me zagrlio i rekao: ‘Ti si najbolja jer me znaš čitati bez slova’, znala sam da sam na pravom putu. Jer i kad ne zna složiti rečenicu kako treba, Marko zna voljeti – bez zadrške, bez uvjeta, čisto i iskreno.

Vratili smo se bosi, blatnjavi i puni dojmova. On je zaspao u autu, držeći moju ruku. A ja sam shvatila nešto važno: ne mjeri se majčinstvo brojem školskih zadaća ili uredno složenih majica. Mjeri se pogledima poput Markovog, koji ti kažu da si njegov svijet – baš takva kakva jesi.

Moj sin Marko ima teškoće u razvoju. Ali ima i srce koje u tišini govori više nego tisuće riječi. I znaš što? Iako nije lako, ne bih mijenjala nijedan trenutak s njim. Jer život s Markom nije običan. On je – dublji, sporiji, i nevjerojatno lijep.”

Članak

Završetak školske godine u jednoroditeljskim domovima

Drage moje Rotorice, Rotorci i ostali dragi prijatelji, bliži nam se kraj školske godine. Završetak školske godine može biti stresno razdoblje za mnoge obitelji, ali za tebe kao samohranog roditelja, ovaj izazov često nosi dodatne složenosti. Uz svakodnevne obaveze i balansiranje između posla i brige o djeci, suočavaš se s posebnim problemima tijekom ovog razdoblja. U ovom blogu istražit ćemo

Saznajte više »
Članak

Vrijeme je za život kakav zaslužuješ!

Zamisli ovo: vraćaš se kući nakon napornog dana. Posao je bio kaotičan – milijun zadataka, mailova i telefonskih poziva, svi te nešto trebaju. Na povratku kući, gužva u prometu. Konačno stižeš, otključaš vrata i – kaos. Kućna pomoćnica? Da, bila je, ali kupaonica ne blista, a kantu za smeće je ostavila na sredini hodnika. Frizerka? Zaboravila te upisati, pa si

Saznajte više »
Članak

Čupavi saveznik za tvoje solo avanture!

Zamisli ovo: subota ujutro, ti si samohrani roditelj s to-do listom koja vrišti kao sirena. Dva roditeljska sastanka, šoping, trening tvoje djece i usput pokušavaš uhvatiti pet minuta za šalicu kave. Ali gle čuda – usred tog kaosa, jedan mali čupavi član tvoje obitelji naslonio ti je njušku na koljeno i svojim pogledom kao da kaže: „Opusti se, šefe, ti

Saznajte više »
Scroll to Top
Pregled privatnosti

Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.