Dobrodošao/la u svijet gdje neugodna istina nije bauk, nego prilika za… pa, barem dobar vic kasnije. Znaš onaj trenutak kad ti netko, bilo da je to najbolji prijatelj, kolega ili klinac koji ne zna zadržati jezik za zubima, pljusne neku brutalnu, neugodnu istinu o tebi ravno u lice? Kao, “Znaš, Ivane, ti stvarno ne znaš reći ne,” ili “Majo, stvarno si previše kontrol freak.” Naravno, sve iz ljubavi, ali boli k’o vrag.
Zamisli ovo: sjediš u svom automobilu, djeca se deru u pozadini, a ti pokušavaš održati onaj “sve je pod kontrolom” izraz lica dok razmišljaš o zadnjoj rečenici koju si čuo/la. “Stvarno si previše opsjednut/a poslom.” Bam. Priznaješ li si to ikad? Ili si, kao i mnogi samohrani roditelji, u naletu multitaskanja odlučio/la potisnuti tu misao kao još jednu od onih sitnica koje “nije sad trenutak” riješiti?
E sad, da se razumijemo, ne sudim te. U istom smo klubu. Svi smo mi, samohrani roditelji, već proživjeli trenutke kada nas netko stisne istinom u kut. Kako onda nastaviti dalje s osmijehom, kao da ti nije upravo uništio/la dan? Možda je vrijeme da se suočiš s tim, kao što se suočavaš s jutarnjim gužvama na putu do posla, s izazovima balansiranja privatnog i poslovnog života, ili s onim vječitim pitanjem “Gdje je vrijeme za mene?”
Dakle, kako da ti ovo pretvorimo u svoju malu pobjedu? Da, da, pričat ćemo o tome. Ali prvo, evo ti par stvarnih, stvarno čudnih primjera iz naše udruge Rotor. Sjeti se Sanje, ona je, kao samohrana majka, sama podigla dvoje djece dok je vodila međunarodni biznis. Jednog dana, njezina je kćer upitala: “Mama, voliš li ti više svoj laptop nego mene?” To je trenutak kad bi većina nas htjela propasti u zemlju. No Sanja je, u svom stilu, odlučila da je vrijeme za razgovor. Svoje unutarnje dileme je preokrenula u priliku da djeci pokaže kako balansirati životne prioritete. Ili Tomislav, koji je, kao samohrani otac, jedne večeri, dok je kasnio s ispunjavanjem još jednog poslovnog roka, shvatio da je promašio dječju priredbu. Naravno, nakon što mu je njegov mali sin to suho dobacio prije spavanja. No, umjesto da se utopi u krivnji, Tomislav je odlučio planirati vrijeme s djecom kao što planira važne sastanke.
Neugodne istine nisu ništa novo. Samo je pitanje hoćeš li im dopustiti da te paraliziraju ili ćeš ih iskoristiti da promijeniš smjer. I kad smo već kod toga, kako se osjećaš u vezi sa svojom sposobnošću prihvaćanja kritike? Razmisli o tome, samo ovlaš, dok sjediš u svom udobnom uredu ili pokušavaš shvatiti kako ćeš stisnuti još jednu obvezu u svoj ionako prenatrpan raspored.
U jednom od sljedećih blogova, govorit ćemo o još jednoj nezgodnoj temi: kako se suočiti s činjenicom da možda previše očekujemo od sebe i drugih. Ali o tom potom, za sada, zapamti – neugodne istine su tu da ti pomognu rasti, ako im to dopustiš. I da, nasmij se na njih. Na kraju krajeva, tvoj osmijeh je tvoja najveća snaga.
Sljedeći put kad te netko šokira istinom o tebi, možda je vrijeme da kažeš: “Hvala, trebala mi je ta pljuska.” Pa, barem to probaj. Tko zna, možda ti se svidi.
Završavamo ovu stranicu, ali svaka rečenica je tek početak nove avanture.
Do sljedećeg čitanja, ostani inspiriran/a!
Tvoj, Zvonko Budak, predsjednik Udruge Rotor
