Sjediš s djecom nakon napornog radnog dana, mozak ti još uvijek obrađuje posljednji sastanak, i onda te maleno, ali snažno pitanje iznenadi: “Zašto više ne živimo svi zajedno?” Možda si se nadao/la da taj razgovor može pričekati, ali znaš da je trenutak došao. I što sada?
Ako si poput mnogih samohranih roditelja koje poznajem u Udrugi Rotor, znaš da nema jednostavnog odgovora. Djeca, osobito manja, vide svijet kroz prizmu sigurnosti i stabilnosti. Za njih, obitelj je poput njihovih omiljenih kockica – mora biti cijela da bi se osjećali sigurno. Pa kako im onda objasniti da sada imate dva doma, dva kreveta, dvaput više igračaka, ali i dvaput više pitanja?
Uzmi, na primjer, Vedrana, jednog od naših članova u Rotoru. Kao samohrani otac, suočen s istim izazovom, koristi priče o superjunacima. Njegovi klinci vole Spider-Mana, pa im Vedran objašnjava da je tata sada kao superheroj – uvijek u akciji, ali uvijek tu kad je najpotrebnije. S druge strane, Marina, također članica Udruge Rotor, vodi veliku tvrtku i stalno je u pokretu. Ona svojoj djeci često naglašava pozitivne strane – dva doma znače dvaput više mjesta za igru i dvaput više ljubavi.
Naravno, nije sve uvijek tako jednostavno. Na trenutke ćeš se uhvatiti kako i sam tražiš pravi odgovor, balansirajući između želje da im budeš iskren/a, ali i da ih zaštitiš. Kad je pravo vrijeme za razgovor? I koliko detalja podijeliti? O toj ćemo temi više razgovarati u jednom od sljedećih blogova, jer znamo koliko je to važno.
Do tada, drži se – ti si taj/ta koji/a stvara tu novu obiteljsku dinamiku, i radiš najbolji mogući posao. Neka ti svaki dan bude ispunjen osmijesima, a izazovi, iako veliki, neka budu prilika za rast i povezivanje.
Zvonko Budak, predsjednik Udruge Rotor
