Zamisli sljedeću scenu – imaš rokove, važne sastanke, popis namirnica koji samo raste, a u pozadini se, naravno, čuje: “Mama, tata, on me gleda!” ili “Zašto ne možemo danas ići u park?!” Kao samohrani roditelj i član Udruge Rotor, vjerojatno ti je ovo svakodnevica. U tvojoj ulozi nije samo važno odraditi posao u firmi ili voditi timove kroz ključne projekte. Uz sve to, tu su i male, ali moćne bitke – osiguravanje da tvoji mališani izrastu u emocionalno stabilne, sretne ljude.
Pa, kako to postići?
Pogledaj, primjerice, Ivanu iz Splita. Kao samohrana majka, direktorica međunarodne tvrtke i članica Udruge Rotor, svaki njen dan je vješto balansiranje između posla, zdravog obroka (da, uvijek nađe vremena za zeleni smoothie) i roditeljskih obaveza. No, ono što Ivana radi najbolje je to što sluša svoje dijete. Ne samo onako usput dok odgovara na mailove, već stvarno prisutno, sa svim svojim osjećajima i pažnjom. Kada je njen sin Filip rekao da ga brine škola i prijatelji, Ivana nije samo odgovorila: “Sve će biti u redu.” Umjesto toga, sjela je, razgovarala s njim, dala mu prostor da izrazi svoje osjećaje. Taj jednostavni čin slušanja bio je ključan za njegovu emocionalnu stabilnost. Ivana je shvatila – djeca trebaju osjećati da ih se čuje.
S druge strane, tu je i Ivan iz Osijeka, samohrani otac i menadžer u državnoj instituciji. Njegov sin Luka često je osjećao pritisak škole i treninga, pa je Ivan odlučio provesti više vremena s njim na otvorenom – bicikliranje, izleti, zajednički obroci. Taj kvalitetan provod s ocem Luki je dao priliku da izrazi svoje osjećaje bez pritiska. Članstvo u Udruzi Rotor dalo je Ivanu podršku i savjete kako bolje balansirati posao i obitelj te kako pomoći Luki da se nosi s izazovima. Udruga Rotor često naglašava važnost malih trenutaka – trenutaka kad samo sjedite i zajedno gledate zalazak sunca, kad zajedno kuhate ili kad razgovarate o svemu što ih muči.
Kao samohrani roditelj, tvoje dijete će uvijek osjećati tvoju brigu. Ali pravi trik je u tome da ne moraš imati sve odgovore. Ponekad je dovoljno pokazati im da si tu, da ih razumiješ i da je u redu biti zbunjen, uplašen ili nesiguran. Ti si njihov sigurni oslonac, njihov emocionalni GPS. A to ne znači da ti moraš biti savršen – niti ćeš biti! Dovoljno je da budeš prisutan, autentičan i da pokažeš da je u redu ne znati sve odmah.
Savjeti iz Udruge Rotor često ističu jednostavne, ali efektivne načine kako stvoriti emocionalno sigurno okruženje:
- Rutine – djeca vole predvidljivost. Bilo da je to zajednička večera ili vrijeme za čitanje prije spavanja, mala rutina pruža sigurnost.
- Razgovor – bez mobitela, bez distrakcija, samo razgovor o tome kako se osjećaju.
- Zajedničke aktivnosti – bilo da idete u prirodu, vozite bicikl ili jednostavno gledate film, zajedničko vrijeme je ključ.
Kad pročitaš ovaj blog, zastani na trenutak. Promisli o malim promjenama koje možeš uvesti kako bi osigurao emocionalnu stabilnost svojoj djeci. I, naravno, razmisli o članstvu u Udruzi Rotor. Uz podršku ljudi koji razumiju kroz što prolaziš, stvari postaju lakše.
Srdačan pozdrav,
Zvonko Budak, predsjednik Udruge Rotor
