Zamislite ovu avanturističku priču: oduvijek sam bila ljubiteljica bicikala – nekakva biciklistička heroina, ako hoćete! Još od malih nogu (tada nisam ni znala da Udruga Rotor postoji!), bila sam prva među ekipom iz kvarta koja je jurila ulicama na dva kotača. Možda sam u prošlom životu bila poštar – tko zna! I dan danas, iako imam auto, uvijek biram bicikl za gradske avanture.
E sad, dok se vožnja biciklom pokazala kao maestralna vještina, u tehnici popravaka sam bila više nego naivna. Nikada nisam razmišljala o biciklu kao o hrpi dijelova – dok mi se prvi put nije probušila guma.
To je bila ona tipična priča – vozila sam se susjedstvom, a radoznalost me odvukla dalje nego što sam planirala. I upravo kad sam uživala u tom malom bijegu, počela sam osjećati kako vožnja postaje sve teža. Mislim, nije me to smetalo, sve dok me jedan dečko nije zaustavio da mi kaže da mi je pukla guma. Pomislila sam da je to neka šala – ali, nažalost, nije bila.
Tu sam shvatila da je vrijeme za prvu lekciju u krpanju guma na biciklu. Srećom, tu je bio Marijo, jedan od dobrih susjeda koji je okupio ekipu iz kvarta i zajedno smo se uhvatili u koštac s mojom defektnom gumom. Dok su oni popravljali, ja sam upijala mudre savjete poput spužve.
Nakon te avanture, shvatila sam da guma može puknuti, ali sam i naučila kako si pomoći ako se to ponovi – ili barem, nadam se da ću se sjetiti svega što sam naučila kad dođe sljedeći izazov na dva kotača!
