U vrijeme onog prvog rata, dok je ratna oluja harala zemljom, jedna hrabra majka, Barica, suočila se s najtežim iskušenjem. Njen muž, Juraj, borac na bojištu, nije se javljao već dulje vrijeme. Svaki dan su stizale neprovjerene vijesti o njegovoj sudbini, često su dolazile priče kako je poginuo tamo negdje u Galiciji. No, unatoč strahu i tuzi, majka nije gubila nadu.
Daleko od Galicije, u svom preskromnom domu, Barica je skrbila i bdjela nad svojim jedinim sinom Ivekom, koji je teško bolovao od difterije. Sve je pokušavala, za koji god bi prirodni pripravak čula, ali na žalost ništa nije pomagalo. Stoga je jednog dana odlučila svog Iveka, dijete od godinu dana, odvesti doktoru u Gradsku kužnu bolnicu na Zelenom brijegu.
Na rubu očajanja, majka Barica je odlučila poduzeti nešto. Unatoč tome što su gume na biciklu bile probušene, unatoč svim preprekama koje su je okruživale, hrabro je sjela na bicikl i stavila svog bolesnog sina u košaru. S rukom čvrsto stisnutom oko upravljača, odlučno je krenula prema bolnici, vozeći se kroz vjetar i kišu, kroz sumorne dane rata.
Legenda kaže da su ljudi duž ceste zastajkivali u čudu dok su majka i dijete prolazili, svaki okret pedala bio je simbol njene nevjerojatne hrabrosti i odlučnosti. I dok su se oblačili u sumorne ratne oblake, njena ljubav bila je svjetionik nade.
Na kraju, majka je stigla do bolnice, gdje je dijete primilo potrebnu medicinsku pomoć. Taj čin hrabrosti i ljubavi, vožnja biciklom s probušenim gumama, postao je simbol snage i odlučnosti, podsjećajući sve na važnost zajedništva i podrške u najtežim vremenima.
Obiteljska BICIKLIJADA danas slavi hrabrost i ljubav, kao simbol koji nadilazi sva iskušenja, i upravo se zato održava dva puta godišnje, u svibnju i rujnu. Te vožnje biciklom nisu samo sportska aktivnost, već duboko emotivno putovanje sjećanja i zajedništva.
Svibanjska Obiteljska BICIKLIJADA (održava se svake druge subote u svibnju) posvećena je spomenu na sina Iveka. Ona simbolizira njegovu hrabrost i odlučnost, podsjećajući nas na neizmjernu važnost obiteljske podrške u najtežim trenucima. To je dan kada se okupljamo kako bismo zajedno odali počast njegovoj snazi i ljubavi koju je ostavio iza sebe.
Rujanska Obiteljska BICIKLIJADA (održava se svake prve subote u rujnu) nosi posebnu, dirljivu priču. Posvećena je spomenu na oca Juraja. Juraj se, nažalost, nikada nije vratio s bojišta. Bol zbog njegova gubitka ostala je trajna, ali s njom i snažno sjećanje na njegovu neizmjernu ljubav prema obitelji. No, priča o Juraju ne završava s tugom. Okolni susjedi pričali su kako je, nakon njegove smrti, često snažan vjetar znao donijeti jednu jedinu jabuku pred ulaz Baričinog doma. Kao da je Juraj, i nakon svog fizičkog odlaska, nastavio slati znakove ljubavi i brige, podsjećajući svoju obitelj da nikada nije zaboravljen. I dan danas, ponekad, kad zapuše snažan vjetar, pred vratima se pojavi jabuka. Ta jabuka postala je simbol njegove neprekinute veze s obitelji, tihi podsjetnik na njegovu prisutnost u svakom vjetru, u svakom danu.
Te dvije Obiteljske BICIKLIJADE postale su više od tradicije. One su snažan simbol zajedništva, ljubavi i neizbrisive snage obitelji koja, unatoč svim preprekama i gubicima, pronalazi utjehu i snagu u zajedništvu i sjećanju. One su podsjetnik da ljubav nikada ne umire, već pronalazi svoj put, čak i kroz vjetar i jabuku.
