Sjedeći u svom uredu, okružen grafikonima i tablicama, razmišljaš o tome kako su ti dani postali neka vrsta vožnje. Vožnje koja ne prestaje – između sastanaka, školskih obaveza djece i pokušaja da nađeš vrijeme za sebe. Pa, gdje uopće stane ljubav u tu formulu? Da, baš ljubav – onaj osjećaj za kojim svi čeznemo, ali koji se čini tako daleko kad si stalno u jurnjavi.
Svi znamo kako je to biti samohrani roditelj. Našao si se u tom prostoru između roditeljskih obaveza, poslovnog života, i nekako usput pokušavaš naći prostor za ljubavni život. Gdje je tu mjesto za romantiku kad se čini da vrijeme curi brže nego što ga možeš uhvatiti?
Jedan prijatelj, samohrani otac i član naše Udruge Rotor, nedavno mi je rekao kako su mu spojevi postali poput poslovnih sastanaka – puno planiranja, a na kraju se sve svodi na “možemo li se dogovoriti za sljedeći put?”. Jedna prijateljica, samohrana majka i također članica naše Udruge Rotor, priznala je da joj je lakše biti sama nego još jednom pokušati naći nekoga tko bi prihvatio njezinu stvarnost. Ali, hej, gdje je zabava u tome?
Pitanje koje se često ne izgovara naglas, ali visi u zraku: imaš li prostora za ljubav u svom životu? I ako nemaš, trebaš li možda malo preurediti raspored, napraviti prostora za tu mogućnost? Možda ljubav nije stvar vremena, nego stava. Možda je to pitanje koje se ne postavlja često, ali… hoćeš li biti sretan bez partnera s kojim možeš dijeliti svakodnevne izazove i uspjehe? Razmisli.
Ali nemoj se brinuti – nismo tu da pritisak postane veći. Ovaj prostor je tu da ti pruži olakšanje, da kroz humor i zajedničke priče pokažemo da nisi jedini koji balansira između kaosa i želje za ljubavlju. Udruga Rotor i ja tu smo da ti pružimo podršku, pokažemo ti da nisi sam u ovom vrtlogu života.
Samohrani roditelju, možda je vrijeme da stisneš pauzu i pogledaš svoj život iz druge perspektive. I da, možda pronađeš mjesto za ljubav, jer – zašto ne? Možda u tom ludilu postoji mjesto za nekoga tko bi te usporio na tren i pružio ti osjećaj da ne moraš sve raditi sam.
Do sljedećeg puta, drži se i ne zaboravi – život je vožnja, ali ponekad, stisnuti kočnicu i napraviti mjesto za nešto novo nije tako loša ideja.
S tobom na ovom putovanju,
Zvonko Budak, predsjednik Udruge Rotor
