Mirjana je gledala svog sina Željka kako s oduševljenjem mašta o stripovima koje će vidjeti na izložbi. Obožavao je superjunake, a ona je odlučila učiniti sve kako bi ga usrećila. Vožnja autom prošla je glatko, ali ih je neugodno iznenadio zatvoren dio ulice zbog radova, baš na putu do muzeja.
Odlučna da ne odustane, Mirjana je krenula alternativnim putem, strmom ulicom. Svaki korak bio je izazov dok je gurala kolica. Željko je pomalo nervozno zavrtio kapu, a ona se trudila sakriti umor. Tada se pojavio mladić, dvadesetogodišnjak, koji je spontano ponudio pomoć. Preuzeo je guranje kolica i veselo se nasmiješio. Mirjana je bila zatečena njegovom dobrotom.
Dok su hodali prema muzeju, saznala je da mladić ima brata u kolicima i da dobro poznaje te male borbe koje roditelji prolaze. Njegove riječi su je dirnule: „Kad vidim Željkovu strast za stripovima, to mi uljepša dan.“ Željko je zablistao od sreće, a mladić mu je poklonio crvenu kapu s logom jednog superjunaka.
Izložba je bila sve što su zamislili, ali najveći junak tog dana bio je mladić čija je dobrota obasjala njihov put. Na povratku kući, Mirjana je razmišljala o tome kako nas jednostavni, nesebični čini podučavaju pravom značenju zajedništva i empatije.
