Čuješ buku iz sobe, nešto je zalupilo. Odlaziš provjeriti, a tvoje dijete, do jučer malo sunce koje je s tobom peklo palačinke, sada te gleda kao da si uljez. „Što hoćeš?“ – ispali hladno, a ti si samo mislio pitati želi li čaj. E, dragi samohrani roditelju, čestitam – pubertet je stigao!
Ako si član Udruge Rotor, onda znaš da nisi sam u ovoj avanturi. Ako nisi, sad je pravo vrijeme da razmisliš o tome. Jer, mi zajedno možemo sve!

Prvi znakovi – gdje je nestalo tvoje dijete?
Nema više priča prije spavanja, sada su slušalice stalno u ušima. Pogledi postaju misteriozni, odgovori se svode na „ne znam“, „ok“ i „kasnije“. Tvoje dijete je odjednom stručnjak za ignoriranje, a ti se osjećaš kao statist u vlastitom domu.
Samohrana majka Ana, članica Udruge Rotor, primijetila je da njezin sin odjednom ne izlazi iz sobe i postao je stručnjak za dramatiziranje. „Mama, nemoj me sad daviti“ postalo je standardni odgovor. Nije se dala smesti – uz podršku drugih samohranih roditelja iz Udruge Rotor, naučila je kako prebroditi ovu fazu s osmijehom.

Kako preživjeti hormonalnu oluju?
Samohrani otac Marko, također član Udruge Rotor, shvatio je da se njegova kći mijenja – raspoloženja skaču kao dionice na burzi, a teme razgovora su odjednom postale povjerljive. Kad je jednom slučajno rekao „ti si još dijete“, dobio je pogled koji bi mogao otopiti led na Himalaji. Naučio je da je ključ – slušati, a ne predavati.
Dakle, prvi korak: ne shvaćaj sve osobno. Kad ti tinejdžer zakoluta očima, to nije znak nepoštovanja nego hormonalni refleks.
Drugi korak: postavi granice, ali s razumijevanjem. Pubertet nije razlog za anarhiju. Važno je biti dosljedan – ako si rekao da je vikendom čišćenje sobe, neka tako i bude. (Iako ćeš možda morati pregovarati kao na sastanku uprave.)
Treći korak: pronađi siguran krug podrške. Tu dolazi Udruga Rotor – jer samohrani roditelji u zajednici lakše prolaze kroz ovakve faze. Razmjena iskustava s onima koji su u istoj situaciji često donosi više rješenja nego sto stručnih knjiga.

Što ako ti dijete više ne priča sve?
Ovo je teži dio. Do jučer si znao/la sve – omiljeni bend, najbolju prijateljicu, sve ocjene. Sada? „To je privatno.“ Ali ne brini, tvoje dijete te i dalje treba, samo na drugačiji način.
Nemoj forsirati razgovore – često će se otvoriti kad to najmanje očekuješ. Marko je shvatio da je najbolji trenutak za razgovor dok voze bicikle. Ana je otkrila da njezin sin progovori tek kad zajedno kuhaju večeru. Ključ je u strpljenju.

Nemaš vremena za sve? Nitko ga nema!
Kao samohrani roditelj u upravljačkim strukturama, već balansiraš između posla, djece, sporta, hobija i pokušaja da se hraniš zdravo (da, znamo da ponekad naručiš dostavu!). Nemoguće je uvijek biti savršen roditelj. I to je u redu. Ono što možeš jest osigurati podršku sebi i svom djetetu – kroz mrežu ljudi koji razumiju tvoje izazove.
I tu dolazi Udruga Rotor. Jer, mi zajedno možemo sve!
Zvonko Budak, predsjednik Udruge Rotor
Kad pročitaš ovaj blog, zastani, odmori i promisli da postaneš član Udruge Rotor.