Odrastajući u obitelji s mamom i tatom, ono što me najviše frustriralo bio je početak dana!
Vrhunac kaosa bio je radnim danima kada bi me mama “spremala” za školu. Osjećao se više kao bitka – građanski rat, osvajanje utvrda, seljačka buna, što god hoćete – sve se svelo na borbu s vremenom i neorganiziranošću. “Gdje je ovo, gdje je ono, zašto ovo?” – to su bila pitanja koja su činila moj jutarnji razgovor s mamom.
Tih sam dana donio odluku kako ću, kad odrastem, biti organiziraniji, opušteniji i vedriji.
Danas, kao samohrani otac dvojice prekrasnih sinova, otkrio sam da čarolija uspjeha od jutarnjeg buđenja do noćnog opuštanja leži u dobroj organizaciji. Zapravo, dobra organizacija ne daje stresu priliku da nam pokvari dan. Nadalje, primijetio sam da mi malo bolje organizirani samohrani roditelji, bilo mame ili tate, živimo ono što bih ja nazvao – predfazu. Ova “predfaza” je fantastičan rezultat još bolje organizacije. Uz izvrsnu organizaciju, koristimo moć predviđanja nad stvarima, situacijama i izazovima. Shodno tome, pripremanje tenisica za školu dan prije ili provjera domaće zadaće i pripremanje potrebnih knjiga spadaju u ovu kategoriju.
U istom duhu, odabir odjeće unaprijed postavlja veseli ton bez jutarnjeg stresa. Time zaobilazimo eventualne sukobe u svom domu, a šanse da na putu do škole ili tijekom dana naiđemo na nesavjesne vozače, razdražljive pješake, loše klijente i sl. značajno se smanjuju.
Nakon što pametno, planski i organizirano “otvorimo” dan koji je pred nama, preostaje nam još samo prihvatiti se obaveza koje nas očekuju.
Ovo načelo vrijedi za moje dječake upravo kao i za mene.
No, kako bismo nastavili živjeti ugodan i uspješan dan uz minimalan stres, vrijedi razmisliti o tim prethodno navedenim obvezama i posložiti ih po prioritetima. Ako raspored u školi uključuje ispitivanje, a ne učenje nove lekcije, savjetujem svojim dečkima da se sami “jave”, umjesto da čekaju da ih se prozove – čekanje crpi nevjerojatnu energiju, stvara stres, potiče nervozu i tjera u loše raspoloženje.
Kakve će današnje moje aktivnosti biti, isplaniram uvijek dan prije. Poneki moji prijatelji urade čak “to-do listu” na svojim telefonima ( ja to činim ručno) i bespogovorno je slijede. Kad planiram dan, uvijek se odlučim prvo “pojesti najveću žabu” – misleći na one zadatke koje najmanje želim obaviti ili ih pokušavam odgoditi.
Ako ste dan ranije sve isplanirali, nikako nemojte odustati, nastavite kako ste naveli u svom planu.
Držeći se ovog principa, vi i vaša djeca imat ćete priliku proživjeti još jedan uspješan dan ispunjen smijehom, radošću, optimizmom, dobro obavljenim zadacima i minimalnim stresom. Život je uvijek nepredvidiv, nestašan, prepun iznenađenja, lekcija koje nas oblikuju u bolje osobe i prilika da ovaj svijet učinimo ugodnijim mjestom za sve nas.
