Jutro u kuhinji. Samohrani otac, član Udruge Rotor, pije svoju prvu šalicu kave, još uvijek pomalo pospan. Za stolom sjedi njegov sin, devetogodišnjak, s naočalama na vrhu nosa, fokusiran na slaganje LEGO svemirske baze. I baš kad tata pomisli kako bi mogao imati minutu tišine da razmisli o sastanku koji ga čeka – stiže pitanje: “Tata, jesi li ikad razmišljao o tome zašto mačke uvijek piju vodu s ruba zdjelice?” Tata uzdahne. Kava je još vruća, a misli su već na Marsu zajedno s mačkama i LEGO svemirom.
S druge strane Zagreba, samohrana majka i također članica Udruge Rotor, pokušava pronaći pet minuta privatnosti kako bi se pripremila za važan poslovni poziv. Zaključava vrata kupaonice (vjerojatno jedina preostala “osigurana zona”), no njezina četverogodišnja kćerka lupa na vrata s ozbiljnom krizom – njenoj lutki nedostaje čarapa. I dok majka balansira između poslovnog poziva, zaključanih vrata i lutke bez čarape, shvaća – “moj osobni prostor je više poput švicarskog sira nego sigurnosne tvrđave.”
Zvuči poznato? Ako ste član Udruge Rotor ili samohrani roditelj u višim strukturama upravljanja, vrlo vjerojatno imate ove situacije i u svom domu. Znate kako je to kad pokušavate održati osjećaj privatnosti i osobnog prostora dok vam djeca rastavljaju LEGO kockice usred kuhinje ili zahtijevaju da im pronađete čarape usred poslovnog sastanka. Održati osjećaj osobnog prostora kad živite s djecom može biti jednako teško kao i pronaći slobodan parkirni prostor u centru Zagreba – jednom riječju, izazovno.
1. Kreirajte male rituale privatnosti
Za samohranog oca s LEGO-om na stolu, možda to znači rani jutarnji ritual kad kuhinja postane mjesto mira, barem dok prvi mobitel ne zazvoni. Ritual može biti i jednostavan kao 10 minuta na balkonu s kavom, ili meditacija prije buđenja djece. Udruge Rotor predlaže da si uzmete tih nekoliko minuta dnevno za sebe, neovisno o tome radi li se o šetnji ili o gledanju omiljene serije. Djeca brzo nauče prepoznati te rituale i shvatiti da postoje trenuci kad roditelj “bateriju puni”.
2. Jasne granice s dozom humora
Samohrana majka iz Zagreba pokušava uvesti pravilo – kada su vrata kupaonice zatvorena, svi su hitni slučajevi (čak i oni lutkini) na čekanju. Ali djeca su mala i često ne razumiju koncept ‘čekanja’. Tada granice treba učiniti zabavnima – pretvorite zatvorena vrata u znak ‘pauze’. Udruge Rotor predlaže naljepnicu s veselim znakom ‘STOP – Mama puni baterije’ kao vizualni podsjetnik. Djeca to doživljavaju kao igru i lakše poštuju te granice.
3. Organizirajte “tiho vrijeme”
“Tiho vrijeme” zvuči gotovo kao mit, ali može funkcionirati, barem na trenutke. Samohrani otac član Rotor Udruge organizira ‘tiho vrijeme’ svake subote popodne. Svaki član kuće (uključujući i devetogodišnjaka) mora pronaći nešto mirno za raditi sat vremena. Knjige, crteži ili čak Lego kockice – sve je dozvoljeno, pod uvjetom da je TIHO. Rotor savjetuje da ovo “tiho vrijeme” ne samo da pomaže roditelju, već i djeci daje priliku da nauče uživati u svojoj tišini.
4. Uključite djecu u aktivnosti
Samohrana majka shvatila je da njezina kći često zahtijeva pažnju baš kad ona pokuša vježbati. Rješenje? Uključila ju je. Zajedno rade jogu (ili nešto što izgleda kao joga – s mnogo ‘mostova’ i smijeha). Rotor predlaže zajedničko planiranje aktivnosti koje djeci omogućuju osjećaj uključenosti, ali i roditeljima osjećaj privatnosti – jer ako ne možete biti sami, onda bar budite zajedno na način koji vas opušta.
Održati osjećaj osobnog prostora kao samohrani roditelj, posebice kad živite u užurbanim gradovima poput Zagreba, Rijeke ili Splita, nije jednostavno. Ali, uz malo kreativnosti i puno humora, moguće je pronaći trenutke za sebe, pa makar oni dolazili u obliku zaključane kupaonice ili rane kave prije buđenja djece. Rotor je tu kako bi podržao sve samohrane roditelje – zajednica koja razumije izazove, ali i nudi rješenja kroz savjete i razmjenu iskustava.
Kad pročitaš ovaj Blog, zastani, odmori i promisli da postaneš član Udruge Rotor.
