Zamisli ovo: Subota je ujutro, ti s kavom u ruci, a tvoj stan izgleda kao da ga je prešao mali tornado. Djeca trče okolo, igračke su posvuda, a odjeća, oh, ta odjeća – zar ne izgleda kao da se sama umnožava? Upravo tada odlučiš da je vrijeme za promjenu i uzimaš knjigu o KonMari metodi u ruke, jer hej, Marie Kondo kaže da će ti život postati sretniji. Ili možda jednostavno želiš dokazati sebi da možeš pobijediti taj kaos?
Krećeš s hrpom majica. Svaku držiš u ruci i pitaš se: “Da li mi ovo donosi radost?” Nemaš pojma. Majica je samo majica. Ali tada se sjetiš kako ti je dijete pljunulo kašicu na tu majicu i kako si tada umirao od smijeha. E, to je radost! Majica ostaje. Tako prolaziš kroz cijeli ormar i otkrivaš da se iza svakog komada odjeće krije priča, sjećanje ili barem smiješna anegdota.
A što je s igračkama? Ah, igračke! Tamo gdje tvoj sin ima cijelu kolekciju akcijskih figura koje “mora imati”, dok ti, s druge strane, gledaš sve te malene dijelove i pitaš se kako ih sviđa. Ne znaš zašto, ali iz nekog razloga uživaš kada sve te sitnice nestanu u ogromnoj kutiji za igračke. Je li moguće da te i taj kaos zapravo usrećuje?
Sjećaš se kako si prošlog tjedna pronašla tu slomljenu lutku i razmišljala o tome kako ju je tvoja kćerka nosila svugdje sa sobom. Lutka ide u smeće, ali sjećanje ostaje i donosi ti osmijeh.
Samohrani roditelju, jesi li se ikad zapitao zašto te neke stvari čine sretnijim od drugih? I zašto je tako teško pustiti ih? Je li to nostalgija ili samo inat prema čistom stanu?
Evo jedne stvari o kojoj ćemo govoriti u jednom od sljedećih blogova: KonMari metoda kaže da je svaka stvar koja te okružuje zapravo ogledalo tvog unutarnjeg svijeta. Hm, je li tvoj unutarnji svijet hrpa neurednih ladica ili savršeno organizirana oaza mira?
Vidiš, to je ljepota ovog kaosa zvanog život. Nema pravila. Nema savršenstva. Samo ti, tvoja djeca i hrpa stvari koje možda, samo možda, donose radost. Ili barem smijeh.
Dakle, dragi moji samohrani roditelji, kada sljedeći put budete gledali u taj nered oko sebe i pitali se gdje početi, sjetite se da je svaki kaos prilika za smijeh, za sjećanje i za povezivanje s drugima. Uživaj u tom kaosu, jer on je tvoj i samo tvoj.
A sada, reci mi, što tebe danas usrećuje?
Ako te je ovaj tekst inspirirao barem koliko je mene inspiriralo njegovo pisanje, onda smo uspjeli. Do sljedećeg susreta, Zvonko Budak, predsjednik Udruge Rotor.
