Dakle, sjediš kod kuće nakon napornog dana, djeca su u krevetu, a ti se osjećaš kao da si upravo osvojio/la Mount Everest – u pidžami. I tada ti padne na pamet da se nisi čuo/čula s prijateljima već… tjednima? Što ako ti kažem da je mala doza ludog smijeha i nekoliko sarkastičnih komentara baš ono što ti treba za emocionalno pražnjenje? Naravno, s malom dozom domaćih kiflica, jer, budimo iskreni, tvoja ekipa dolazi za razgovor, ali ostaje zbog hrane. 😄
Pričajmo o tome kako je lako izgubiti kontakt s prijateljima kad žongliraš posao, djecu i… život općenito. Ne, nemaš supermoći, iako bi to bilo sjajno, zar ne? Ali to ne znači da ne možeš naći vremena za onu brzu kavicu s najboljim prijateljem ili prijateljicom koji znaju sve tvoje tajne (uključujući i onu o tome kako si se pretvarao/pretvarala da znaš sve o Harryju Potteru, a pročitao/la si samo prve dvije knjige).
Razmisli o ovome: kada si zadnji put popričao/popričala s nekim tko nije dio tvoje obitelji i nije bio uključen u svakodnevne drame poput: “Gdje su mi ključevi?” ili “Zašto je mačka u kadi?” Razgovori s prijateljima nisu samo luksuz; oni su vitalna potreba za održavanje mentalnog zdravlja, posebno kad ti treba taj ventil za ispuštanje stresa. Ne brini, nisi jedini/jedina koji osjeća olakšanje kad može reći: “Da, i meni se to dogodilo!”
Samohrani očevi, kako se nosiš s time da tvoji prijatelji misle da tvoj “roštilj za jednog” znači da si postao masterchef? Ili samohrane majke, kako se snalaziš s prijateljicama koje ne mogu vjerovati da uspijevaš izgledati tako sređeno s dvoje djece? Stvar je u tome da su ti prijatelji tu da te podsjete da nisi sam/sama u svim tim ludostima. Oni su tvoje rame za plakanje, smijanje i, naravno, raspravu o najnovijoj epizodi omiljene serije (ili krimića kojeg si uspio/uspjela ukrasti nekoliko minuta).
I dok se smiješ i dijeliš te trenutke, zapamti jednu stvar – ne moraš biti savršen/a. Nitko nije. Ponekad je upravo ta nesavršenost ono što tvoje prijatelje i obitelj drži uz tebe, jer ih podsjeća da su i oni samo ljudi. A to je nešto o čemu ćemo pričati u jednom od sljedećih blogova – kako je biti stvaran najbolje što možeš biti, čak i kad se čini da je život jedan veliki cirkus bez ulaznica.
Dakle, što čekaš? Podigni telefon, dogovori taj susret ili video poziv, i podsjeti se zašto su ti prijatelji tvoji osobni superjunaci bez plašta (i ponekad s previše sira na pizzi). S obzirom na to da je ovo mjesto gdje dijelimo naše lude avanture i malene pobjede, slobodno podijeli u komentarima kako ti održavaš kontakt s prijateljima. Jer, priznaj, svi smo ovdje samo zbog dobrog društva i, naravno, kiflica.
Hvala ti što si podijelio/la ove trenutke sa mnom! Do sljedećeg susreta, neka te inspiracija prati na svakom koraku. Tvoj, Zvonko Budak, predsjednik Udruge Rotor.”
