Ako si solo igrač/ica u utrci zvanom život – i još k tome balansiraš karijeru, djecu, hobije, tražiš onaj savršeni avokado za doručak i povremeno si postavljaš pitanje “što sam ja Bogu skrivio/la?” – onda je ovaj blog pravo mjesto za tebe. Da, točno ovdje, između razbacanih Lego kockica i telefonskih konferencija gdje svi govore u isto vrijeme, stvorit ćemo mjesto gdje nema filtera i gdje se otvara duša bez straha.
Jer, kao visoko obrazovani solo roditelj s dvoje djece i dobrim autom, znaš da se život ne sastoji samo od sjajnih naslova na LinkedInu i fotki s odmora na Instagramu. Ovdje ćemo razbiti sve mitove i stvarati prostor gdje ćeš moći duboko udahnuti (možda prvi put danas, zar ne?).
Možda ti se ponekad čini da si usamljen/a u ovoj svakodnevnoj jurnjavi, ali zapravo nisi. Tu su tvoj kolega Željko koji sam čupa kosu jer mu klinci ponovo razbijaju PlayStation i tvoja frendica Marina koja razmišlja o tome da proda sve igračke i kupi jedan veliki teretni kontejner gdje će se sve to moći skloniti. Možda i razmišljaš da se pridružiš Udruzi Rotor gdje se slične priče slušaju uz kavu.
A da ne zaboravimo, svi znamo da je onaj tvoj auto iz snova sjajan za vožnju, ali ne pomaže puno kad moraš stisnuti pauzu u sred maratonskog sastanka jer netko vrišti da mu je sladoled pao na pod.
Zašto je važno imati te prijatelje koji znaju apsolutno sve tvoje tajne? Iskrenost s tim posebnim ljudima postaje tvoje sklonište, gdje ne moraš glumiti junaka – možeš reći koliko je teško, koliko ti ponekad dođe da odustaneš, i koliko ti sve to skupa znači. Financijski izazovi? Samo reci! Emotivne borbe? U redu je pričati o njima. Tvoje pleme ne mora biti veliko, ali neka bude tvoje, jer podrška iz tih krugova je ono što te drži na nogama kada se sve ostalo ruši.
Malo za razmišljanje: Jesi li se ikada zapitao/la kako tvoj život izgleda iz perspektive tvojih prijatelja? (Da, to je ono pitanje koje ćemo obraditi u nekom od sljedećih blogova.)
Na kraju, samohrani roditelj ili ne, najvažnije je da ne zaboraviš na sebe, i da pronađeš mjesto gdje se osjećaš shvaćeno, nasmijano i, naravno, sretno.
S osmijehom i hrabrošću naprijed!
Zvonko Budak, predsjednik Udruge Rotor
