Razmišljaš li ikada, dok žongliraš između Zoom sastanka i dječjeg treninga, odgajaš li ti malog genijalca koji će jednoga dana osvajati svijet solo ili budućeg vođu koji će svoj tim povesti do vrha? Zvuči jednostavno, zar ne? Ali samo dok ne sjedneš u auto i shvatiš da si zaboravio gdje si parkirao… Opet.
Zamisli ovo: Ivan, solo tata i član naše Udruge Rotor, menadžer u velikoj IT kompaniji, jedne subote pokušava uvjeriti svog sina da se pridruži nogometnom timu. No, malom genijalcu su draže videoigrice, i to samostalno, bez ikoga tko mu može ukrasti pobjednički trenutak. Ivan se češka po glavi (ne, to nije zbog peruti), i pita se je li sve to uredu. Treba li ga gurati u timske sportove ili ga pustiti da bude najbolji solo igrač u svom svemiru?
S druge strane, Petra, samohrana mama iz naše Udruge Rotor, koja vodi vlastiti startup, svakodnevno balansira između sastanaka, dječjih zadaća i (rijetkog) tračka slobodnog vremena. Njezina kćer je, pak, sušta suprotnost – totalni timski igrač. Društvena, komunikativna, uvijek spremna pomoći prijateljima. Ali što ako jednog dana tim zakaže? Hoće li se moći osloniti na sebe ili će biti izgubljena bez podrške ekipe?
I tu dolazi pitanje za tebe – dok jurcaš između svih tih obaveza i pokušavaš ne izgubiti osjećaj za humor (jer, iskreno, to ti je često jedini spas), pitaš li se odgajaš li svoje klince da budu samostalni solo igrači ili uspješni timski tipovi? Jesi li ti možda odraz svog djeteta ili su oni tvoj nesvjesni projekt samopoboljšanja?
A sad, dok si već tu, razmisli: koliko su tvoji klinci zapravo slični tebi? Ako ikad uhvatiš trenutak da staneš, možda ćeš se iznenaditi. U jednom od sljedećih blogova dotaknut ćemo se ove teme dublje, no za sada… Ostavit ćemo te s tim mislima da se lagano krčkaju u tvom mozgu dok voziš na sljedeći sastanak. (I, da, ključevi su ti ispod papira na stolu, nemoj zaboraviti!)
Pozdravljam te uz misao: “Biti solo igrač u životu je odvažnost, ali pronaći svoj tim je mudrost.”
Tvoj Zvonko Budak, predsjednik Udruge Rotor
