Ako si se ikada zatekao/la kako sprintaš između konferencijskog poziva i štednjaka na kojem upravo gori ručak (opet!), znaš o čemu pričamo. Život samohranog roditelja je poput ekstremnog sporta – visoko rizičan, ali s dodatnim bonusom sitnih čarolija poput dječjih osmijeha i suza zbog razbijenih koljena. I naravno, uz stalno balansiranje karijere koja ne pita jesi li noćas spavao/la više od tri sata.
Recimo, Marina, samohrana majka dvoje djece i članica Udruge Rotor, vodi vlastitu IT tvrtku. Uspješna, visoko obrazovana i uvijek u pokretu. No, ponekad se zapita – jesu li svi ti sastanci i poslovni ručkovi vrijedni vremena koje bi mogla provesti s djecom? A onda je tu i Petar, samohrani otac i član Udruge Rotor koji se hrabro bori sa svojim poslovnim obavezama u multinacionalnoj korporaciji. Iako voli posao, često mu se dogodi da zaboravi kada je zadnji put proveo slobodnu večer sa svojom djecom bez osjećaja krivnje zbog propuštenih radnih zadataka.
I dok se ti i ja ovako povjeravamo, pitam te – jesi li ikad ozbiljno preispitao/la svoje prioritete? Gdje posao sjedi na tvojoj listi? Možda to zvuči kao manje važno pitanje, ali, znaš kako to ide, razgovarat ćemo o tome u jednom od sljedećih blogova, jer, realno, svi ponekad pobrkamo važno i manje važno.
U Udrugi Rotor, srećeš ljude poput sebe – uspješne samohrane roditelje koji razumiju izazove svakodnevice i spremni su podijeliti svoje trikove i neuspjehe. Jer, realno, svi smo u istoj borbi – između jurnjave za karijerom i želje da budemo najbolji roditelji svojoj djeci. Povezivanje s ljudima koji dijele iste ludosti pomaže ti da shvatiš da nisi jedini/a koji/a pokušava pronaći taj famozni balans.
Na kraju dana, dok razmišljaš o tome gdje ti posao stoji na toj listi prioriteta, sjeti se – “Nije pitanje koliko možeš postići, već koliko si sretan/sretna dok to postižeš.”
Srdačan pozdrav,
Zvonko Budak, predsjednik Udruge Rotor
