Nakon što sam ostao sam sa svoja dva sina, život nije stao. Svakodnevno me gurao naprijed, a moji dječaci, tada od 11 i 12 godina, bili su moj svjetionik. Danas, kada ih gledam kao fakultetski obrazovane, zaposlene, društveno aktivne ljude, s obiteljima koje broje troje ili četvero djece, srce mi je ispunjeno ponosom. Ali, na tom putu nije bilo lako. Iskreno, u početku sam bio preplavljen zbunjenošću, strahom i osamljenošću. Pokušao sam, kao mnogi, pronaći podršku kroz državne institucije, ali ubrzo sam se suočio s hladnom birokracijom. Državne institucije bile su inertne, prezauzete, površne, i previše birokratizirane, daleko od stvarne pomoći koju sam trebao.
Taj osjećaj da si prepušten sam sebi, bez partnera na kojeg se možeš osloniti, stvara veliki pritisak, pogotovo kad znaš da moraš biti sve – i roditelj i hranitelj, učitelj i podrška. Djeca su me držala budnim noćima, ali i davala snagu svaki put kad bih osjetio umor. Njihovi osmjesi, nevini pogledi puni nade, tjerali su me dalje.

I kako sam se tisuću puta uvjerio, svatko od nas, samohranih roditelja, nekim čudom dobije svog “anđela”. Taj anđeo može biti bliski prijatelj, kolega s posla, susjed ili član obitelji. U mom slučaju, moj anđeo bila je moja majka, koja je zdušno stajala uz mene i moju djecu, pomažući nam da prebrodimo najteže trenutke. Bez nje, mnoge noći bi bile tamnije, a mnogi izazovi teži.
Iz svih tih iskustava, godinama je u meni tinjala želja da učinim nešto za druge roditelje koji su se našli u istoj situaciji – da ih podsjetim da nisu sami i da postoji izlaz. Tako je nastala Udruga Rotor. Kroz svoja iskustva, želim olakšati put drugima, pružiti im podršku i poručiti im: samohrano roditeljstvo ne definira tko ste, već je to samo jedno poglavlje u vašem životu, poglavlje koje vas može oblikovati u jaču, mudriju i otporniju osobu.

Možda zvuči neobično, čak paradoksalno, ali po mom iskustvu, samohrano roditeljstvo je zapravo poklon. To nas iskustvo mijenja na bolje, oblikuje nas kao ljude i, što je najvažnije, učimo našu djecu koliko smo snažni, a i oni sami odrastaju s tom snagom u sebi.
Zvonko Budak, predsjednik Udruge Rotor
Kada pročitaš ovaj blog, zastani, odmori i promisli o tome da postaneš član Udruge Rotor. Tu smo za tebe i tvoju djecu.