Prošli petak, uz razmjenu čestitki i lijepih želja s dragom prijateljicom Anom iz Pazina, dotaknuli smo se jedne teme koja je, usudim se reći, prilično važna, ali često gurnuta pod tepih: percepcije roditeljstva u društvu. Primijetili smo kako se roditeljstvo vrlo često poistovjećuje s majčinstvom, dok se uloga očeva – a posebno samohranih očeva – nekako marginalizira, kao da su na sporednom kolosijeku.
I sad, pitanje od milijun eura: kako promijeniti tu percepciju? Jer nije baš da očevi sjednu s nogama na stol dok život prolazi. Uloge roditelja su složene, a podjela na ‘mame koje se brinu’ i ‘tate koji pomažu’ već odavno ne drži vodu.
Naravno, stavovi se razlikuju – od osobe do osobe, od mjesta do mjesta – i baš me zato zanima: što mislite o tome? Kakva su vaša iskustva iz Makarske, Varaždina, Siska, Požege ili bilo kojeg drugog dijela Lijepe naše? Pišite, dijelite svoja razmišljanja – jer samo otvorenim razgovorom možemo mijenjati ono što nas tišti!
