Možda ti ovo zvuči poznato – dan ti počinje rano, s jednim djetetom koje ne može pronaći omiljenu igračku i drugim koje te pita zašto je trava zelena, dok istovremeno provjeravaš mailove i razmišljaš kako ćeš ubaciti taj trening u raspored koji već izgleda kao Tetris slagalica. I negdje između sve te gužve, primjećuješ kako ti loše navike postaju stalni suputnici. Ta kasna pizza dok s mukom završavaš poslovni izvještaj, skrivena čokoladica nakon dječjeg tantruma ili onaj osjećaj slobode kad sjedneš u svoj Audi i voziš na posao, možda i previše uživajući u tome jer je to jedan od rijetkih trenutaka kada si stvarno sam sa sobom – svi imamo te male rituale koji nas drže na površini, ali istovremeno vuku na dno.
Što kada bih ti rekao da sve to možeš promijeniti bez da se osjećaš kao da si odustao/la od svega što voliš? Vjerojatno ćeš mi reći: “Da, da, čuo/la sam to već sto puta.” Ali, što ako ovaj put promjena ne mora biti dramatična, već jednostavna, korak po korak?
Jedan samohrani tata kojeg znam, Marko, član Udruge Rotor, bio je apsolutni kralj kasnonoćnih obroka. Uvijek je govorio: “Nemam vremena tijekom dana, pa moram nadoknaditi kasno navečer.” Prvo smo se svi smijali, ali kad mu je zdravlje počelo patiti, shvatio je da nije šala. Počeo je postupno – najprije je zamijenio čips s bademima. Zatim je otkrio da voli kuhati s djecom, pa je večernje grickanje zamijenio zajedničkim kuhanjem jednostavnih zdravih obroka. Što je najvažnije, naučio je uživati u procesu, umjesto da vidi promjenu kao kaznu. Također, kroz svoj angažman u Udruzi Rotor, Marko je pronašao potporu među ljudima koji prolaze slične izazove i zajedno rade na tome da mijenjaju svoje navike.
S druge strane, Ana, samohrana mama koja radi kao direktorica marketinga i također članica Udruge Rotor, nije mogla zamisliti jutro bez svog omiljenog kave-to-go rituala dok sjeda u svoj Audi i juri na sastanak. Međutim, nakon što su je počeli boljeti zubi od silnog šećera, odlučila je pokušati s domaćim smoothijima. Rezultat? I dalje dobiva svoj energetski boost, ali bez grižnje savjesti (ili stomatoloških računa). Udruga Rotor za Anu nije samo mjesto za volontiranje, već i prilika da se poveže s ljudima koji dijele slične životne izazove i zajedno rade na sebi.
Naravno, nitko ne kaže da trebaš promijeniti sve odjednom. Ključ je u malim koracima. Umjesto te šećerne bombe, pokušaj s nečim što ti jednako odgovara, ali ne nosi dugoročne posljedice. Ili kad osjetiš da ti treba pauza – umjesto vožnje autom, otiđi u park s djecom, prošeći se ili čak samo sjedni i diši. Što misliš, hoćeš li imati više energije? Razmislit ćemo o tome zajedno u jednom od sljedećih postova.
Uostalom, možda promjena uopće nije toliko strašna – možda samo traži da ju pogledaš s druge strane. Kroz sve te male pobjede, shvatit ćeš da je uvođenje zdravih navika zapravo igra u kojoj uvijek možeš pobijediti. I ne brini – ti si kapetan/ica te igre.
A sad, dragi čitatelju/ice, imaš li ti neku svoju malu naviku koja te vuče na dno, a s kojom se nikako ne možeš oprostiti? Ili možda već imaš neku tajnu koju si otkrio/la i želiš podijeliti s nama? Slobodno ostavi komentar i raspravljaj s drugima. Tko zna, možda upravo tvoja priča inspirira nekoga da napravi prvi korak prema zdravijem i sretnijem životu.
Na kraju, zapamti – promjene nisu kraj puta, one su tek početak nove avanture. Svaka promjena počinje s jednim malim okretajem volana – ti odlučuješ u kojem smjeru ćeš ići. Sretno na tvom putovanju prema boljoj verziji sebe!
Pozdrav do sljedećeg puta,
Zvonko Budak, predsjednik Udruge Rotor
