Biti samohrani roditelj je kao vožnja kroz lavirint s tri GPS-a, ali nijedan ne zna put do cilja. Ponekad je to vožnja punom brzinom bez sigurnosnog pojasa, s klincima koji ne prestaju pitati “jesmo li stigli” dok pokušavaš pronaći pravi izlaz. Svi mi, članovi Udruge Rotor, ponekad tražimo onaj skriveni prolaz između posla, obiteljskih obaveza i malo vremena za sebe. Zato danas govorimo o tome zašto je važno tražiti podršku – jer ponekad nije dovoljno biti jak, već biti pametan i tražiti ruku pomoći kad je to potrebno. Jer, iskreno, nitko ne želi završiti kao iscrpljeni superjunak s podočnjacima do poda.
Primjer iz Rijeke: Mia, samohrana majka i članica Udruge Rotor, vodeća je u odjelu marketinga jedne velike tvrtke. Svoj tjedan provodi balansirajući između sastanaka, sportskih treninga svoje djece i pokušaja da ostane u formi kroz jutarnju jogu. Multitasking? Njezino srednje ime! Iako je Mia navikla na multitasking, jednog je dana shvatila da je preopterećena. Kad su se obaveze nagomilale poput hrpe neispeglanog rublja, Mia je odlučila potražiti pomoć – od svojih prijatelja iz Udruge Rotor. Zamolila je jednu od članica da povremeno pričuva djecu dok ona odradi važan projekt. I znaš što? Ispostavilo se da je to bila najbolja odluka koju je donijela te godine. Kad si samohrani roditelj, supermoć nije u tome da sve radiš sam, već u tome da znaš kad trebaš zatražiti pojačanje.
S druge strane, imamo Ivana iz Osijeka, samohranog oca i također člana Udruge Rotor. Ivan je tehnički direktor u tvrtki, a vikende provodi planirajući izlete sa svojom kćeri, ali isto tako sanja o onim trenucima kada će konačno moći popiti kavu koja nije hladna. Već mjesecima čeka da otvori knjigu koja mu stoji na stoliću i skuplja prašinu. Ivan se dvoumio može li tražiti svoje kolege da malo prilagode raspored sastanaka kako bi mogao provoditi više vremena s kćeri. Konačno je skupio hrabrosti i učinio to – i, čudo jedno, nitko ga nije gledao kao da je pao s Marsa! Kolege su se pokazale razumljivima i podržali su njegovu želju za ravnotežom između posla i obitelji. Jer, kad stvarno razmisliš, svi želimo da naši kolege budu sretni – i s caffe latte koji nije zaboravljen na radijatoru.
Udruga Rotor postoji kako bi te podsjetila da nisi sam. Možda misliš da sve možeš sam, ali svi mi, superjunaci svakodnevnog života, trebamo saveznike. Podrška ne mora uvijek biti u grandioznim gestama – ponekad je to jednostavno poruka ohrabrenja, zajednička šetnja ili netko tko će stati uz tebe u teškom trenutku. Jer, zajedno možemo sve!
Ako si se ikada našao u situaciji u kojoj ne znaš trebaš li pitati za pomoć – odgovor je uvijek DA. Bez obzira na to radi li se o prijatelju, kolegi ili zajednici kakva je Udruga Rotor, traženje podrške nije znak slabosti već znak snage. Mi smo ovdje kako bismo podijelili tvoja iskustva, osmijehe, ali i suze. Jer, zajedno možemo sve!
Mia i Ivan su inspiracija, ali ti možeš biti heroj svoje priče. Samohrani roditelj može postići čuda kada ima podršku, a Udruga Rotor je tu da ti pruži upravo to – ruku koja je uvijek ispružena. Jer, mi zajedno možemo sve!
Zvonko Budak, predsjednik Udruge Rotor
Kad pročitaš ovaj blog, zastani, odmori i promisli da postaneš član Udruge Rotor.
