Ako si samohrani roditelj, član Udruge Rotor i još uz to visoko pozicioniran u svojoj firmi, znaš točno o čemu pričamo. Dijete koje te gleda kao da si profesor matematike iz pakla svaki put kad ga pitaš: “Jesi li napisao/la zadaću?” U tih par sekundi shvatiš da, uz sve sastanke, projekte i brigu o prehrani, još trebaš voditi i domaći timski sport – domaću zadaću.

Situacija 1: Samohrana mama Ana iz Zagreba
Ana, članica Udruge Rotor, vodi tim u stranoj tvrtki, savršeno govori engleski, a slobodno vrijeme traži po rasporedu. Njezin sin Luka, 10 godina, majstor je izbjegavanja zadaće. Kaže da “nije ništa važno”, a zapravo provodi vrijeme crtajući superheroje dok Ana žonglira između konferencijskog poziva i “šta je bilo u školi?”
Ana je probala sve:
- “Napiši zadaću pa ćemo na sladoled.”
- “Ako napišeš zadaću sad, sutra ti neću vikati.”
- “Luka, daj, molim te!” (ovo je često završavalo u visokom C tonu)
No onda je naišla na trik iz Udruge Rotor – “mali ciljevi donose velike rezultate”. Umjesto nagrada ili prijetnji, Luka je dobio priliku sam odabrati kada će početi pisati zadaću, uz jedno pravilo: mora početi najkasnije do 19h. I pogodite što? Luka je to shvatio kao izazov! Sad je Luka šampion organizacije svog vremena, a Ana šampionica mirnih večeri.

Situacija 2: Samohrani tata Marko iz Rijeke
Marko, član Udruge Rotor i poduzetnik s dvoje djece, uvijek u pokretu – sastanci, treninzi, a kad dođe kući, zadaća. Njegova kći Ema, 8 godina, čeka ga s hrpom nezavršene zadaće i osmijehom koji kaže “možeš ti to”.
Marko, umoran od repetitivnih borbi, primijenio je trik iz Udruge Rotor: samostalnost kroz male zadatke. Svaki put kad Ema sama napiše zadaću, dobiva priliku biti “učiteljica” i ocjenjivati Markov “domaći”. Nije prošlo dugo, i sada Ema svaki dan veselo piše zadaću jer želi biti učiteljica koja “provjerava” tatu.
Životne lekcije?
- Manje kontrole, više izbora – Djeca vole osjećaj kontrole nad svojim vremenom. Daj im malo slobode i gledaj kako uspijevaju.
- Male pobjede – Nemoj očekivati čudo odmah. Postavi male ciljeve. Ne mora cijela zadaća biti gotova u jednom mahu, ali svaki početak je pobjeda.
- Kreativni pristupi – Djeca vole igru, pa zašto ne igrati igru sa zadaćom? Dopusti im da budu dio procesa na način koji im se sviđa.

Ako ti je ovaj blog izmamio osmijeh ili dao ideju kako se uhvatiti u koštac sa zadaćom, onda je Udruga Rotor pravo mjesto za tebe. Naši savjeti nisu iz udžbenika, već iz stvarnog života – prilagođeni, praktični i olakšavajući.
Nakon svega – zastani, odmori i razmisli. Možda je vrijeme da i ti postaneš član Udruge Rotor.
Pozdrav,
Zvonko Budak, predsjednik Udruge Rotor