Ok, priznajem. Sjediti za stolom s djecom i uživati u obroku? Zvuči kao nešto iz bajke, zar ne? Pogotovo kad si usred vrtloga poslovnih sastanaka, emailova, prezentacija, roditeljskih sastanaka i svih onih obaveza koje dolaze s vođenjem domaćinstva. Ali, jesi li ikad pomislio/la da bi taj jednostavan čin – zajednički obrok – mogao biti tvoj tajni as u rukavu? Ne, ne pričam o nekim kompliciranim receptima koje si negdje usput pokupio/la (iako, ruku na srce, tko bi mogao odbiti dobar tanjur domaće – punjene paprike?), nego o onom što se događa kad svi sjednete za isti stol, na istom mjestu, u isto vrijeme. Čak i kad nema vremena.
Zamislimo scenarij: dolaziš doma nakon dugog radnog dana, na rubu snage, ali tvoja djeca, u potpunoj zen zoni, pričaju o svojim školskim avanturama dok se vilicom igraju s pire krumpirom. I tu, u toj naizgled banalnoj situaciji, događa se prava magija. Postaješ superheroj za svojim stolom, jer upravo u tom trenutku, gradiš ne samo njihove prehrambene navike, nego i povezanost koja traje cijeli život.
Misliš da pretjerujem? Prisjeti se samo prošlog tjedna kad si sjedio/la s njima i razgovarao/la o tome zašto je baš njihova nogometna utakmica najvažnija stvar na svijetu. Kako su se smijali kad si priznao/la da si jednom i ti promašio/la gol na važnoj utakmici. Mali trenuci. Velika stvar.
Samohrani očevi, imate li vi također onaj osjećaj trijumfa kad vaši klinci napokon shvate koliko je dobar vaš kuhani gulaš? A samohrane majke, sjećate li se koliko ste bili sretni kad ste prvi put sjeli za stol i nitko nije posegnuo za mobitelom? To su ti trenuci zbog kojih vrijedi svaki prolivene znoj u kuhinji (iako, iskreno, taj znoj ćemo obraditi u nekom od budućih blogova jer, tko još voli kuhati nakon 12-satnog radnog dana?).
Ali stvar je u tome – nije poanta u hrani. Poanta je u vezi koja se gradi, u zajedničkim uspomenama koje stvarate. U tome što usporavate tempo barem jednom dnevno i prisjećate se što znači biti obitelj. Povezujete se. Komunicirate. A i nije na odmet što kroz te trenutke djeca uče o zdravoj prehrani, vi učite o njihovom svijetu, i svi zajedno učite kako usporiti i uživati u životu.
I sada, za kraj, jedno potpuno nevažno pitanje: koliko je tvoja omiljena vilica stara? Kažu da takvi detalji ne igraju ulogu, ali budimo realni, svi imamo jednu vilicu s kojom je sve malo ukusnije. O toj temi ćemo sigurno pričati uskoro, jer, tko zna, možda je tvoja vilica ključ uspješnog obiteljskog obroka?
I da, što je ono zadnje što te nasmijalo za stolom? Razmisli o tome. A onda nam javi. Jer, ruku na srce, ovdje smo da se smijemo zajedno i dijelimo te trenutke – s vilicom ili bez nje.
Neka te radost čitanja i dalje prati, a tvoje misli neka budu nepresušan izvor inspiracije. Do sljedećeg bloga, Zvonko Budak, predsjednik Udruge Rotor.
