Pitaš se, je li uopće moguće ugurati nešto poput zdrave prehrane u ovaj ludi raspored koji zoveš život? Posao, djeca, partnerstvo (ili potraga za istim), a o vremenu za sebe da ne govorimo. A onda netko spomene zdravu prehranu. I ti se smiješ, jer znaš da nisi samohrani roditelj s magičnim vremenom na pretek. Ali, što ako ti kažem da zapravo možeš – čak i usred sve te gužve?
Poanta je u malim koracima, sitnim trikovima koje možeš integrirati bez previše razmišljanja. Recimo, planiranje obroka. Zvuči dosadno, ali to je tvoje tajno oružje. Većina samohranih roditelja iz Udruge Rotor započela je s jednostavnim planiranjem – jednom tjedno s djecom sjeli bi i isplanirali obroke. Kad postaneš svjestan toga što jedeš, djeca te prate, a uskoro se uhvatiš kako ne grabiš prvi komad pizze na putu iz ureda.
Jedan samohrani otac iz naše Udruge Rotor, Luka, primjerice, koristi pauze između sastanaka za pripremu brzih salata – kaže da su mu noći bile stresnije kad nije znao što će djeca jesti sljedeći dan. A danas? On je taj koji pita, “Što ćemo zdravo jesti danas?” Njegovi klinci su sretni, on je sretan, a vrijeme za Netflix je napokon pronađeno.
Ili, Petra, samohrana majka iz naše Udruge Rotor, ima neku čaroliju s pripremom hrane unaprijed. Nema te večeri kad njezine zamrzivač-porcije nisu spasitelji dana. Je li to komplicirano? Ma kakvi. Uključila je svoju djecu, pa sad svi zajedno rade male kućne pizze od integralnog tijesta. Zdravo, brzo, a klinci misle da je to najzabavnija stvar na svijetu.
A tek svjesno jedenje! Okej, neću te odmah bombardirati sa savjetima o jogi, ali razmisli o ovome: koliko često stigneš jesti s namjerom? Kad sjediš za stolom i stvarno uživaš u hrani, a ne trčiš s tanjurom prema radnom laptopu? Samo jedan obrok dnevno – ništa više. Jedan obrok gdje ti i klinci nećete gledati ekran, već jedno drugo. Možeš probati, ne košta ništa, a rezultati? Iznenađujuće. Djeca vole tu pažnju, a ti… osjetiš se prisutno.
Na kraju dana, važno je shvatiti da zdrava prehrana nije dijeta, nije restrikcija, nego navika koja olakšava svakodnevni život. Kad uđemo u ritam, sve postaje jednostavnije. Djeca to osjete. Ti to osjetiš. Sve je malo lakše, zar ne?
Inače, kako ti balansiraš između kaosa i brige o sebi? (O ovoj temi ćemo detaljnije govoriti u jednom od sljedećih blogova, obećajem.)
U svakom slučaju, ključno je stvoriti male navike koje ti olakšavaju život – baš kao što Udruga Rotor nudi zajednicu i podršku da se te navike ne osjete kao teret, nego kao olakšanje. Da, i ti to možeš – kao što su Luka i Petra to postigli.
Za kraj: “Navika nije teškoća, nego oslobođenje.”
Zvonko Budak, predsjednik Udruge Rotor
