Oklada koja je zamirisala na Uskrs

Tjedan dana prije Uskrsa, baka Ružica i djed Ivan razgovarali su telefonom sa mnom, njihovim sinom. Dogovarali smo detalje našeg dolaska s djecom, Elom i Igorom, kad je baka, s dozom prkosa u glasu, izjavila: “Ove godine, kad stignu, igram se s njima – trčat ćemo po dvorištu, tražiti pisanice, sve kao nekad!”
Djed se nasmijao i sumnjičavo odmahnuo glavom: “Ma daj, Ružo, jedva hodaš po stepenicama, a sad ćeš ti trčati za djecom?”
Ona je mirno odgovorila: “Hoću. I ako uspijem, ti pečeš kolače za Uskrs.”
“Koje god ti kažeš?”
“Koje god ja kažem.”

I tako je pala oklada.

Kad smo stigli, baka nas je dočekala vidljivo umorna, ali odlučna. Na dvorištu je već bila pripremljena staza za traženje pisanica, a Ela i Igor su skakutali od uzbuđenja. I onda – baka se stvarno pridružila. Nije trčala kao nekad, ali je pratila djecu, smijala se, podizala pisanice, pa čak i bacila frizbi koji je odletio ravno u cvijetnjak. Bila je prisutna – u igri, u smijehu, u svakom trenutku.

Djed je, s druge strane, stajao na terasi s pregačom koju je očito tek odmotao iz ambalaže. Nije rekao ni riječ, samo je klimnuo glavom. Oklada je izgubljena.

U kuhinji je bilo brašna posvuda, mikser se dvaput pregrijao, a recepti koje je baka odabrala uključivali su orahe, limunovu koricu i čokoladu – sve što djed inače izbjegava jer “traži pipkanje”. Ali trud se isplatio. Kolači su, iako pomalo neravni i nesavršeno glazirani, bili ukusni i rađeni s tolikom pažnjom da su svi tražili repete.

Te večeri, dok su djeca gledala crtiće, baka se naslonila na djedovo rame i tiho rekla: “Vidim ja, bit ćeš ti moj šećerni majstor.”
Djed se samo nasmijao: “Samo da ti ne padne na pamet oklada za Božić.”

A ja, kao samohrani otac, promatrao sam sve to i pomislio – možda nisam došao po kolače i pisanice, nego po podsjetnik koliko ljubavi stane u male kućne oklade i zajedničke trenutke.

Željko

Članak

Samohrani roditelj? Vrijeme je da si olakšaš život!

Nova godina je tu. Ti si samohrani roditelj u svojim tridesetima ili četrdesetima, sjediš na čelu uprave, vodiš timove i projekte, a doma te čeka – pravi “board meeting” s djecom. Jesi li ikada pomislio/la: “Kako sve ovo držim pod kontrolom?” E, pa, možda je vrijeme da priznaš sebi – ne moraš sve sam/a. I ono najvažnije – samohrano roditeljstvo

Saznajte više »
Članak

Prvi kolač, prve mrlje, prva čarolija?

Kad si samohrani roditelj, vikendi su kao male avanture preživljavanja – posebno kad ih moraš prepustiti nekom drugom. Mala Sanja (4) ovaj je produženi vikend provela s bakom na selu. I dok sam ja pokušavao uhvatiti zrake tišine (i dovršiti pranje suđa od jučer), baka je s entuzijazmom olimpijskog trenera objavila: “Danas pravimo kolač!” Baka – žena koja ne koristi

Saznajte više »
Članak

Kako djetetu objasniti zašto mama i tata više ne žive zajedno?

Sjediš s djecom nakon napornog radnog dana, mozak ti još uvijek obrađuje posljednji sastanak, i onda te maleno, ali snažno pitanje iznenadi: “Zašto više ne živimo svi zajedno?” Možda si se nadao/la da taj razgovor može pričekati, ali znaš da je trenutak došao. I što sada? Ako si poput mnogih samohranih roditelja koje poznajem u Udrugi Rotor, znaš da nema

Saznajte više »
Scroll to Top
Pregled privatnosti

Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.