Moja učiteljica nam je zadala temu za zadaću: kako smo proveli praznike. Pa evo, ovo je moja priča.
Ove godine Božić je bio baš lijep. Imali smo bjelku koja miriše, jer mama veli kako plastični borovi ne mirišu na djetinjstvo. Okitila sam ga ja sama, jer je mama radila. Rekla je da je ponosna na mene jer sam stavila kuglice simetrično – nisam znala što to znači, ali je zvučalo jako važno, pa sam se nasmijala i rekla: “Znam!”
Poklone smo otvorili na Božić ujutro. Dobili smo sve što smo željeli! Ja sam dobila onu knjigu o djevojčici koja ima čarobnog psa. Mama je rekla da će ju i ona pročitati kad bude imala vremena. (To znači nikad, jer mama uvijek radi.)
Većinu dana sam provela s bakom Klarom. Baka je zakon jer zna peći najbolje štrudle na svijetu, ali stalno zaboravlja gdje ostavlja naočale. Jučer smo ih našle u hladnjaku, pokraj maslaca! Kad sam to ispričala mami, nasmijala se tako jako da joj je čaj izašao na nos.
Za Novu godinu smo gledale vatromet s prozora. Mama je taj dan bila doma, i svi smo zajedno odbrojavali do ponoći. Čak je i baka izdržala, iako je rekla da ne razumije čemu toliko buke kad je to “samo novi kalendar”. Mama je rekla: “Mama, nemoj kvariti zabavu,” pa smo se svi nasmijali.
Ali, iskreno, blagdani su mi bili malo tužni jer je mama puno radila. Kaže da su blagdani za nju najnaporniji dio godine. Razumijem, jer kad mama radi, onda možemo imati sve te lijepe stvari. Ali nekad bih voljela da umjesto poklona dobijem samo jedan dan s njom, da radimo nešto glupo, kao da pečemo kolače pa se brašno prospe svuda. Ili da odemo negdje bez ikakvog razloga, osim da budemo zajedno.
Sve u svemu, blagdani su bili lijepi. Baka i ja smo se super zabavile, a mama se stvarno trudila biti s nama kad je mogla. Možda sljedeće godine uzmem mamin posao na jedan dan, pa da ona ima slobodno. Mislim da ne bi bilo teško – samo bih morala puno tipkati, pričati na telefon i izgledati jako ozbiljno. Kako teško to može biti?
Kraj.
