Dakle, prošao/la si još jedan dan u jurnjavi. Nije ni 9 ujutro, a već si prokrstario/la tri kontinenta – naravno, sve iz udobnosti svog automobila, gurajući se kroz gužvu na putu prema uredu. Tvoja kava, naravno, već je postala mlaka – jer tko još ima vremena uživati u toploj kavi? Pa, ti bi mogao/la – ali nećemo o tome sada, nego u jednom od sljedećih blogova.
I dok loviš svaku sekundu svog pretrpanog rasporeda, pokušavajući uravnotežiti zahtjeve posla, obitelj, dječje treninge, i onu beskrajnu potragu za “onim pravim” ili “onom pravom”, postavlja se pitanje: Kako uopće pronaći radost u sitnicama kad sitnica u tvom životu jednostavno nema?
Možda si već čuo/la od onih koji ti govore da “trebaš usporiti” ili da “uzmeš trenutak za sebe”. Naravno, to su oni isti ljudi koji nemaju pojma kako je to kad tvoje “samo deset minuta” znači deset novih emailova, dva propuštena poziva i jedno dijete koje traži pomoć s matematikom jer je “taj zadatak jednostavno nemoguć”. Ali, dopusti da ti dam jedan savjet: te sitnice, te nevažne male trenutke radosti – možeš ih pronaći, i to usred tog ludila.
Jedan primjer: sjeti se tog trenutka kad si uspio/la uhvatiti jutarnju kavu – ne onu iz kafića u kojem pola sata čekaš u redu, nego onu koju si napravio/la kod kuće, baš po svom ukusu. Ili, kad si u trku prema uredu uhvatio/la onaj jedan pogled kroz prozor automobila i primijetio/la kako je nebo baš tog jutra bilo savršeno plavo. Jesi li se nasmijao/la onom spontanom razgovoru s djetetom na putu do škole, koji je završio u smijehu jer je tvoje dijete opet pobijedilo u “pitanju zašto”? Nije loše za početak dana, zar ne?
Svi smo mi, bilo samohrani očevi ili majke, u toj istoj utrci – i nekako, usprkos svemu, još uvijek nalazimo te male, lude trenutke radosti. Možda je to kad ujutro konačno uhvatiš vruću kavu ili kad ti dijete baci onaj pogled pun ljubavi jer si napravio/la nešto “cool”. Ili je to onaj trenutak kad shvatiš da, unatoč svemu, držiš sve konce u rukama. Pa, barem jedan konac.
Naravno, radost u malim stvarima nije nešto što ti padne u krilo – to je mali izazov, igra koju moraš naučiti igrati. Zamisli to kao utrku u kojoj si ti jedini natjecatelj, ali umjesto zlata, nagrada je tvoj osmijeh – a to zlato ionako ne ide uz tvoju jutarnju garderobu.
O tome ćemo raspravljati u budućim blogovima, naravno, jer tko ne bi htio saznati tajnu kako se prestati natjecati sa samim sobom? U međuvremenu, ostavi mi komentar ispod – koji je tvoj najdraži trenutak u danu kad osjećaš da si na vrhu svijeta? Možda si uspio/la zavezati sve čarape u parove? Ili si samo sjeo/la na kauč, bacio/la noge u zrak i rekao/la: “Da, ovo je moj trenutak.”
Vidimo se u komentarima, jer iskreno, tvoje lude priče su ono što ovaj blog čini posebnim – prostor gdje se smijemo, raspravljamo i, prije svega, povezujemo u ovom nevjerojatno kaotičnom putovanju zvanom život.
Pa, jesi li spreman/na uhvatiti svoj trenutak?
