Ah, život samohrane majke – kao vožnja rolera na neravnom terenu, s neočekivanim zavojima i preprekama na svakom koraku. No, uz dovoljno vještine i stila, čak i najizazovniji putovi postaju izvedivi. Zamislite me kao majku koja nije samo to, već i strastvena vrtlarka, čiji zeleni prsti stvaraju prava čuda na svakom komadiću zemlje koji mi dođe pod ruke – pa čak i u malim gradskim vrtovima!
Ali jednog dana, dok sam marljivo čupkala korov iz svog urbanog vrtića, osvanula je jedna neočekivana misao – zašto ne organizirati vrtlarsko natjecanje? Zamislite samo – prvenstvo u uzgoju tikvica ili utrka u košnji trave! To bi definitivno podiglo adrenalinsku razinu u svijetu vrtlarenja. Sjećam se dana kad sam s mamom prvi put zagazila u svijet vrtlarenja u našem dragom Međimurju. Ljubav prema zemlji bila je neprolazna iako su godine prolazile.
Sada, uz sve obveze kao samohrana majka i aktivna članica Udruge Rotor, pronalazim svoj mir među biljkama i zemljom. Ne razmjenjujemo samo sjeme, već i priče, savjete i šalice kave. Jer, prava vrtlarska zajednica nije samo o plodovima koje beremo, već i o ljudima koje susrećemo na tom putu.
A što se tiče ovog čudljivog mjeseca ožujka – neki već sade krumpire kao da je ljeto već stiglo, ali ja radije ipak pričekam. No to ne znači da ne možemo uživati u berbi! Prošlogodišnje biljke još uvijek nam donose plodove, a samoniklo bilje je tu da nas razveseli. I za kraj, ne zaboravite – ožujak je idealno vrijeme za orezivanje! Ako niste baš vješti u tome, nema problema – pozovite susjeda, kuma ili nekog iz obitelji, jer uz posao dobro će doći i kava, te opušteni razgovori. Jer, kako kaže stara poslovica, s kavom i dobrim društvom, sve se orezuje lakše!
